Mineralne vode i njihov zdravstveni učinak: LIJEK ZA BROJNE ZDRAVSTVENE TEGOBE

Voda je osnovno ljudsko pravo, te jedan od uslova i simbola za opstanak. Simbol koji ne poznaje granice. Gdje nema vode nema ni života. Ništa tako snažno ne povezuje svijet kao ovo trajno dobro prirode. Bez vode, društva nestaju a ljudi umiru. Voda, kao nezamjenjiva životna namirnica i kao uslov opstanka na planeti, zauzima posebno mjesto među faktorima životne sredine, od kojih zavisi život, zdravlje ljudi, kao i privredni i kulturni razvoj društva.

Za razliku od „obične“ vode za piće postoje i mineralne vode koje se suštinski razlikuju od „obične“ vode u odnosu na zastupljenost minerala. Mineralne vode su prirodne izvorske vode koje izviru same ili se do njih dopire bušenjem, a neophodno je da se konzumiraju i u skladu sa piramidom za rehidraciju organizma.

Pod prirodnom mineralnom vodom podrazumijeva se voda koja potiče iz podzemnih ležišta zaštićenih od svakog onečišćenja, a odlikuje se svojim organoleptičkim i fizičko-hemijskim osobinama i ima djelotvoran utjecaj na ljudski organizam.

 

 

Mineralne vode dolaze iz dubokih slojeva zemlje gde dolaze u kontakt sa stijenama. Taj kontakt rastvara minerale iz stijena i kada voda izvire ponovo na površinu, dobijamo vodu bogatu mineralima i drugim supstancama. Po germanskoj definiciji mineralna je ona voda koja pored izvorne čistoće sadrži iznad 1000 mg/litar rastopljenih čvrstih sastojaka ili 250 mg/l ugljičnog dioksida. Po romanskoj definiciji mineralna voda je ona voda koja pored izvorske čistoće ima i rastopljenih minerala i ima još određene prehrambeno-fiziološke osobine.

Tradicionalni razlog za pijenje mineralnih voda, posebno u Evropi, bio je njihov mineralni sastav, koristan u očuvanju i poboljšanju zdravlja. Flaširanje i izvoz mineralnih voda počeo je još u XVI vijeku, kada je voda iz banje Spa u Belgiji transportovana u glavne gradove Evrope, dok su italijansku prirodnu mineralnu vodu poznatu kao „Aqua dei Navigatori“ koristili moreplovci na brodovima dok su putovali u „Novi Svijet“.

Ljekovita svojstva mineralnih voda nekih izvorišta uslovila su potrebu za njihovim flaširanjem i na taj način ih učinili dostupnim većem krugu potrošača. Riječ „prirodna“ u nazivu može imati mineralna voda koja nije podvrgnuta bilo kakvom postupku prerade, osim postupaka izdvajanja nestabilnih elemenata, izdvajanju jedinjenja gvožđa, mangana, sumpora i arsena i sl. i dodavanja ugljendioksida.

 

 

 

 

 Dodatni izvor minerala

Mineralne vode imaju mnogostruko dejstvo na ljudski organizam tako što djeluju na proces varenja, funkciju sekretornih i endokrinih organa, upotpunjuju svakodnevne potrebe organizma za mineralima. Minerali se u ovim vodama nalaze u rastvorenom obliku najpovoljnijem za njihovu resorpciju.

Stoga prirodne mineralne vode mogu biti dodatni izvor minerala u svakodnevnoj ishrani savremenog čovjeka, ishrani vegetarijanaca, u dijetetskim terapijama i u fiziološkim i patološkim stanjima u kojima su povećane potrebe za mineralima ili se oni gube u većim količinama. Mineralna voda, ako je pravilno odabrana pomaže i u održavanju balansa elektrolita koji su prirodno rastvoreni u njoj.

 

 

 

Mineralna voda može da ima antibakterijska i antifugicidna svojstva. Pored ostalog, mineralna voda pomaže detoksikaciji, čišćenju organizma, tj. borbi protiv raznih štetnih supstanci, toksina, kao dopuna terapiji kod mnogih hroničnih bolesti. Mineralnom vodom se postiže balans elektrolita u tijelu i popunjavaju zalihe koje organizam prirodno gubi. Mineralna voda je vjerovatno najzdravije piće koje nam je dostupno.

Ona uključuje supstance koje su neophodne našem organizmu i mogu pomoći u postizanju optimalnog zdravlja. Generalizovati upotrebu mineralne vode nije moguće, jer su potrebe za sastojcima koje sadrži vrlo specifične za svaku osobu i zavise od uzrasta, fizičke aktivnosti, klimatskih uslova, fizičkog stanja i nutritivnog statusa. Sve veća upotreba flaširane i mineralne vode zasigurno dovodi i do grešaka u odabiru, a loše je i nekontrolisano korištenje vode koja nije u skladu sa fiziološkim potrebama organizma. Većina mineralnih voda uključuje slične karakteristike koje ih čine korisnim za postizanje dobrog zdravlja, ali je svaka mineralna voda ipak specifična, ima svoje prednosti i nedostatke.

Zbog toga bi izbor mineralne vode, trebalo napraviti u konsultaciji sa doktorom, nutricionistom, posebno osobe koje imaju zdravstvenih problema. Danas se sve više koriste vode niske ili srednje mineralizacije, sa uravnoteženim odnosom makroelemenata i mikroelemenata. Pošto ove vode organizam lakše prihvata, one imaju povoljan utjecaj na zdravlje svih kategorija stanovništva i mogu potpuno da zamijene običnu vodu za piće, što nije uvijek slučaj s vodama većeg stepena mineralizacije, čije neograničeno i dugotrajno konzumiranje može da bude i štetno.

 

 

 

 

Čitajte deklaracije

Glavni mineral koji se smatra odgovornim za povećanje krvnog pritiska je natrijum, i kod osoba senzitivnih na povećani unos ovog elementa javlja se hipertenzija. Sa druge strane pretjerani unos joda može dovosti do predisponiranosti za oboljenja štitne žlijezde. Analize su pokazale da nizak unos kalcijuma i magnezijuma dodatno doprinose razvoju visokog pritiska i da povećanje unosa ovih minerala smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i njihovih komplikacija.

 

 

Prije nego što odlučite koja je mineralna voda preporučljiva za vas, pažljivo pročitajte deklaraciju, informišite se o izvoru i tipu vode, a najbolje je u slučajevima bolesti konsultovati se sa liječnikom. Tijelo najbolje apsorbuje minerale iz vode, a njihova kompozicija zavisi baš od njenog porijekla. Prirodne mineralne vode sadrže bitne spojeve koji su za ljudski organizam od izuzetnog značaja, ali je veoma važno znati međuodnos minerala. Tako npr. previše kalcijuma u vodi povećava izlučivanje magnezija. Previše fosfora povećava gubljenje kalcijuma i slabije iskorištavanje magnezija i mangana. Potrebe za bakar su ovisne od cinka, željeza, kadmija i molibdena u hrani i vodi.

Toksičnost bakra je manja uz dovoljno prisustvo cinka. Veće količine kadmija daju manju apsorpciju cinka, bakra i selena te se potrebe za te elemente povećavaju. Veće količine molibdena utiču na apsorpciju bakra i povećavaju koncentraciju urične kiseline u urinu. Apsorpcija i iskoristljivost mineralnih elemenata iz hrane i vode je veoma kompleksna, te iz tog razloga bi morali za svaku vrstu mineralne vode utvrditi određen oblik prehrane.

Upliv, koga imaju masnoće na iskoristljivost minerala ističe se kao najnegativniji. U ishrani, masne kiseline se vezuju sa mineralnim elementima (kalcijum i magnezijum) u neupotrebljive materije, koje se neapsorbovane izlučuju sa fecesom. Za praktičnu prehranu je veoma značajan uticaj bjelančevina na iskoristljivost minerala, npr. kalcijuma.

Moćan upliv bjelančevina na iskorištavanje kalcijuma vrijedan je pažnje u praktičnoj prehrani. Bjelančevine uplivišu i na iskorištavanje drugih mineralnih elemenata, tako napr. pomanjkanje magnezija ogleda se povećanim konzumiranjem bjelančevina. Potrebe za magnezijem se povećavaju, ako je u ishrani previše ugljikohidrata. Veća količina balastnih materija u dnevnoj prehrani snižava apsorpciju nekih elemenata (cinka, željeza, kalcija). Pomanjkanje nekog elementa čovjek lako nadomjesti sa većim postotkom apsorpcije i manjim izlučivanjem, naprimjer kalcija, magnezijuma, željeza, cinka itd.

Tako naprimjer čovjek veoma dobro iskoristi kalcij i magnezijum iz tvrde vode, ako ta dva elementa manjkaju u hrani. U postizanju zdravstvenih efekata mineralnih voda naročito se spominju: kalcij, magnezij, natrij, kalij, fluor, jod, bakar, željezo, cink, litij… Kalcijum kao važan makroelement obezbeđuje normalno funkcionisanje organizma. Zajedno sa fosforom kalcijum čini osnovu koštanog tkiva, aktivira djelovanje najvažnijih enzima, učestvuje u održavanju jonske ravnoteže u organizmu, neophodan je za normalan rad nervnog sistema i kontrakciju mišića, faktor je koagulacije krvi. Kalcij i magnezij u vodi imaju preventivni i prehrambeni značaj.

 

 

 

Velika količina kalcijuma u dnevnoj prehrani mora povećati količinu unesenog magnezija, da bi učinak na kardiovaskularni sistem bio primjeren. Magnezijum je posebno značajan za kardiovaskularni i nervni sistem. U više od 300 enzimskih sistema u humanim ćelijama Mg ima odlučujuću poziciju u normalnoj miokardnoj funkciji.

Za protektivno dejstvo na kardiovaskularni sistem sem odgovornosti magnezijuma, značajan je i međusobni odnos ovog minerala i kalcijuma. Najpovoljniji odnos kalcijuma i magnezijuma je 2:1. Ukoliko je jedan od ova dva minerala prisutan u većoj koncentraciji sprečava apsorpciju drugog. Magnezijum iz vode apsorbuje oko 30% bolje i brže nego dijetalni magnezijum. Poželjno je da nivo magnezijuma u vodi za piće bude bar 30 mg po litri. Neophodan je i kod osifikacije (ulazi u sastav kostiju, daje im čvrstinu i naročito kod mladih organizama, utiče na normalan rast i razvoj). Vitaminu C i B1 je neophodan da bi djelovao. Sprečava starenje ćelija, a, zajedno sa vitaminom C, kalcijumom i manganom, povećava broj i pokretljivost spermatozoida.

 

 

 

 

Domaće vode nekvalitetne?

Natrijum je esencijalni element za pravilno funkcionisanje organizma. Većina domaćih flaširanih voda ima visok sadržaj natrijuma u svom sastavu, što baš i nije dobro jer prekomjerno unošenje natrijuma predstavlja značajan faktor rizika u nastanku ateroskleroze i povišenog krvnog pritiska, ali i drugih bolesti, kao što su osteoporoza, nefritis, edem i gojaznost. Zbog toga je upotreba mineralnih voda sa što manjim sadržajem natrijuma najpreporučljivija, tako da u vodi ne bi trebalo da ga bude više od 150 mg/l, a preporučljivo je da ga bude i ispod 50 mg/l.

 

 

Kalijum je potreban organizmu, ali njegov višak izaziva „stres“ bubrega, pa i prekid njihovog rada, i zato za svakodnevnu upotrebu ne treba koristiti vodu koja ga ima više od 12 mg/l.

Za zdravlje ljudi značajan je fluor u vodi. Dokazano je da fluor djeluje preventivno protiv karijesa i ima funkciju pri mineralizaciji kostiju i zuba. Fluor povećava otpornost protiv kiselinskog napada kariogenih ustnih bakterija i povećava remineralizaciju primarnih lezija. Ako se svakodnevno upotrebljava prirodna mineralna voda, ona ne bi trebalo da sadrži više od 1 mg/l fluorida, kako bi se izbjegla fluoroza zuba i drugi neželjeni efekt.

 

 

 

 

Nema joda – ima abnormalnosti

Jod u vodi spada u grupu „bitnih mikroelemenata”. Koncentracija joda u vodi za piće zavisi od njegovog sadržaja u tlu određenog područja. Voda ima ograničeni značaj kao izvor joda i zadovoljava najviše 10% potreba organizma. Nedostatak joda u organizmu dovodi do mnogih razvojnih i funkcionalnih abnormalnosti. Ta stanja se danas označavaju kao ”jod deficitarni poremećaji” koji se mogu ispoljiti u svim životnim dobima najčešće u vidu gušavosti. Najnovija istraživanja pokazuju da je silicijumdioksid koji je prisutan u nekim mineralnim vodama jako bitan element za organizam. On je neophodan za stvaranje kolagena kostiju i vezivnog tkiva, za zdrave nokte, kožu i kosu, za apsorpciju kalcijuma, za fleksibilnost arterija i time igra ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti.

 

 

 

Silicijum-dioksid je važan za prevenciju Alzheimer-ove bolesti. Zatim, on stimuliše imuni sistem i sprečava proces starenja ćelija u tkivima. Dejstvo silicijum dioksida povećavaju: kalcijum, magnezijim i kalijum. Ugljik dioksid u mineralnim vodama je ključan za održavanje topivosti minerala, a u usnoj šupljini djeluje na živce uključene u osjećaj žeđi pa pomaže njezinu “gašenju”. Gazirane prirodne mineralne vode imaju još jednu važnu ulogu – čiste usnu šupljinu te ispiru i neutraliziraju okusne pupoljke na jeziku, te nam tako pomažu da uživamo u hrani. Znanstvena istraživanja pokazuju da uzimanje jedne litre gazirane vode na dan bogate natrijem i hidrogenkarbonatima pozitivno utiče na masnoće (trigliceridi, holesterol) u krvi, te na tzv. upalne faktore koji su povezani s kardiovaskularnim oboljenjima. Vode u koje je dodat ugljen-dioksid, pH se spušta i do 4,5 (a normalne vrijednosti su 6 do 8). Takva voda može da izazove rastvaranje minerala zuba.

Ako se znaju ovi parametri, pri odabiru flaširanih voda koje će se koristiti u domaćinstvu treba voditi računa o starosti i zdravstvenom stanju svih članova domaćinstva, a posebno beba. Mineralne vode se po svom sastavu mogu klasifikovati u veliki broj kategorija u zavisnosti od vrste minerala, količina gasova, međusobnih odnosa minerala i ostalih sastojaka. U praksi su najpoznatije sljedeće mineralne vode: hidrokarbonatne, sulfatne, natrijum-hloridne, sumporovite, jodne, gvožđevito-arsenske, ugljenokisele.

 

 

 

 

 Primjena mineralnih voda u zdravstvene svrhe

Hidrokarbonatne mineralne vode se preporučuju kod: oboljenja gastrointestinalnog trakta (hronični gastritis, ulkusna bolest); hepatobilijarnih oboljenja (hronični hepatitis, diskinezija holecista, stanje poslije holecistektomije); oboljenja metabolizma i endokrinog sistema (giht, diabetes mellitus); oboljenja urinarnog trakta (cistitis, pijelonefritis, bubrežna kalkuloza).

 

 

 

Sulfatne mineralne vode, preporučuju se kod: hroničnog kolitisa sa opstipacijom, hroničnog hepatitisa, holecistitisa, diskinezije holecista, gojaznosti, šećerne bolesti, hroničnog pankreatitisa.

Natrijum-hloridne mineralne vode, se koriste u terapijske svrhe u vidu pijenja kod sljedećih oboljenja: oboljenja želuca sa hipoaciditetom, hroničnog holecistitisa i diskinezije holeciste.

Sumporovite mineralne vode, koriste se u terapijske svrhe kod sljedećih oboljenja: kardiovaskularnih oboljenja (hipertenzija), gastrointestinalnih oboljenja (hronični gastritis i enterokolitis).

 

 

 

Jodne mineralne vode koriste se kod: hipertenzije, ginekoloških oboljenja, parenhimske strume.

Gvožđevito-arsenske mineralne vode, sadrže minimum 10 mg gvožđa na 1 litar vode i minimum 0,7 mg arsena na 1 litar vode. U terapijske svrhe se koriste u vidu pića, kod hipertireoze kao i u profilaksi hipoksičnih stanja organizma kod kardiovaskularnih i plućnih oboljenja i u stanjima rekonvalescencije.

Ugljeno – kisele mineralne vode u sebi sadrže više od 1gr/l slobodnog CO2. Indikacije za peroralno unošenje su: kardiovaskularna oboljenja (oboljenja perifernih arterija, stabilna angina pektoris, hipertenzija, stanja poslije nekomplikovanog infarkta miokarda), gastrointestinalna oboljenja (hronični gastritis, ulkusna bolest sa hipoaciditetom, hronični kolitis), urološka oboljenja (mikrourolitijaza), kožna oboljenja (opekotine, promrzline, hronični ekcem,). Potrebno je znati da naše tijelo i sve njegove funkcije zavise od prirodnih minerala i pravim odabirom vode možemo prevenirati, liječiti ili izliječiti bolesti današnjice, a sve to pod kontrolom ljekara i primjenom određene dijetoterapije.

 

 

 

 

 

(aura.ba)

 2,482 total views,  2 views today