Sve iz supermarketa crpi našu snagu i zdravlje, spas je u termički neobrađenim namirnicama!
Mnoge bolesti današnjeg društva mogu se spriječiti zdravom prehranom. Različite namirnice sadrže brojne nutrijente koji su važni za rad metabolizma. Stoga smo i razgovarali s Darkom Jurićem, raw food chefom, piscem i savjetnikom za zdrav život.
Darko Jurić je svakako čovjek koji je pitanje ishrane podigao na višu dimenziju. Darko hranu posmatra više kroz umjetnost okusa, boja, teksture, mirisa. Hrana Darku nije samo način za utoliti glad. Uostalom, Darko jede samo jedanput dnevno. Upoznajte kroz ovu priču ovog krajnje zanimljvog i neobičnog čovjeka.
Darko je Šibenčanin porijeklom, kosmopolit životom. Zagrebački je chef, pisac, holistički orijentiran savjetnik za zdrav život i sirovu hranu. Magistar je kineske medicine.
Nakon dugogodišnjeg iskustva i rada u renomiranim restoranima New Yorka i Los Angelosa, Darko je prvi pokrenuo restoran sirove hrane u Zagrebu “Elixir”. Bilo je to vrijeme pomjeranja granica raw fooda.
– Elixir više ne postoji u tom obliku ali imamo druge projekte u Zadru, Splitu, Otoku Obonjanu, Dominikanskoj Republici, Ghani itd – kaže za Auru Darko.
U dvadesetim je godinama naš sagovornik imao zdravstvene probleme koji su ga doslovno “gurnuli” ka korjenitim promjenama životnih navika.
– Imao sam čir na želucu. Hodao sam od specijaliste do specijaliste. Završio sam i kod psihijatra koji je konstatirao da je sve u mojoj glavi. Odlučio sam se pozabaviti sobom i tu čarolija počinje. Od tada, više ni traga želučanim tegobama. Inicijalno, hrana je bila ključ jer me je iritirala ali se ispostavilo da je problem bio puno dublji (emocionalno/mentalno traume itd.) – pojašnjava Darko.
Bez doktora i tableta
Naš je sagovornik više od 30 godina vegetarijanac. Svo to vrijeme, nijednom nije posjetio ljekara ni popio neku tabletu. Pun je pozitivnosti, optimizma, energije.
– Već 30 i nešto godina jedem samo jednom dnevno, kada sam gladan. Uglavnom u svijetlom dijelu dana. Hranim se isključivo sirovom “zelenjavom”, povrćem, voćem, sjemenkama, algama, orašastim plodovima. Strogo zaobilazim sve namirnice životinjskog porijekla. Veliki sam gurman, a od ovoga što sam nabrojio mogu napraviti fenomenalna jela i slastice. Evo dajte mi samo tri namirnice iz moga spektra prehrane i izbacit ću vam barem 15 recepata. A znam ih minimalno 300 – kaže Jurić.
Za čitatelje Aure, Darko pojašnjava da je najbolja hrana lokalna, sezonska i, organska te da su termički obrađene namirnice zapravo mrtve. Ljudski organizam od njih nema koristi.
Ljudi ne mogu probaviti stres
– Ja sam promijenio prehranu, ali sam i transformirao pogled na svijet. Dvadeset godina sam holistički liječio ljude, primijetivši kako mi ih najveći broj dolazi zbog problema sa želucem, crijevima. Probavom. Sve se vrtjelo oko toga. I onda sam im pojašnjavao kako njihov problem nije samo hrana i njezina probava. Problem je što većina ljudi ne može probaviti probleme, stres, svakodnevne situacije, ljude iz okoline, muke sa šefovima, bračne drame, emocionalne krize…Ljudi misle kako je hrana jedini problem. Koja pogreška. Hrana je samo dio problema. Ono što je većinu njih mučilo jesu neriješeni konflikti unutar njih samih. Zasićenost. Tako nastaju i alergije, bolesti štitnjače, tumori, autoimune bolesti. To sam ih učio i onda sam se umorio, i odlučio krenuti u nešto drugo.
– Što se tiče hrane konkretno, kuhane namirnice su mrtve, pa se u skladu s tim, i mi tako osjećamo jedući ih. Pretjerano termički obrađene namirnice su devitalizirane. Žive namirnice, kao što je voće, povrće, samoniklo bilje, alge – to je prava hrana. Te molekule sreće, ljubavni pogledi i simfonija srca – to su supernamirnice koje hrane sve nivoe našeg bića. Potrebno je naravno da su te namirncie sezonske, lokalne i ekološki uzgojene – kaže čovjek koji već desetljećima pasionirano slijedi svoju filozofiju zdravog načina življenja, stalno nižući nove ciljeve.
Autor je i knjige “Snaga sirovog”. Spremio je i materijala za još dvije knjige koje će vjerovatno izdati na engleskom jeziku.
– Ljudi trebaju spoznati sve ono što bi im moglo biti od koristi. Mnogi hranu uzimaju zdravo za gotovo. Recimo, krute namirnice s pogleda holističkog nutricionizma, najmanje hrane. Crpe nas. Sve što je u supermarketima i što nije svježe je takvo. Što se tiče povrća, voća, žitarica…- najmoćnije je samoniklo jestivo bilje, bobice, medicinske trave i sve ono što uzgojimo sami bez hemikalija – kaže Darko.
Njegova omiljena namirnica je kakao, a zeleno lisnato povrće neizostavno u kuhinji.
Kakao: namirnica bogova
– Kakao je namirnica bogova koja sadrži molekulu sreće. Volim sve što je spravljeno s kakaom. Ne kupovna čokolada nego ono što ja napravim s kakaom. U mojoj je kuhinji takođe neizostavno zeleno lisnato povrće, a u ishrani nikako ne bi smjeli koristiti ništa bijele boje: so, šećer, brašno. S druge strane, začini su itekako poželjni. Osobno preferiram kurkumu, đumbir, češnjak i ruzmarin – kaže Darko.
Njegov jelovnik u jednom danu izgleda otprilike ovako. Pazite, moglo bi vam se jako svidjeti!
Za doručak granola od heljde, američke palačinke s borovnicama, mlijeko od lješnjaka i svježe voće. U vrijeme ručka na tanjuru se nađe gazpacho, gljive punjene pestom, rajčicom i sirom ili, recimo, lazanje. Desert? Torta od limete, ili od naranče, ili od čokolade. Navečer ražnjići od gljiva, tikvica i paprika, možda pizza, ili namaz od suhe rajčice i bosiljka. Sve je ovo, osim što je fantastičnog okusa, ujedno i – sirovo!
Darko pojašnjava kako sam prelazak na sirovo ne bi smio biti kompliciran i ubrzan, već pojednostavljen. Korak po korak.
– Sama filozofija pripreme sirove hrane svodi se na namakanje, sjeckanje, cijeđenje, mariniranje ili dehidriranje. Ako želite pokušati, ispočetka vam ne treba niti jedan od skupih aparata koju većina sirovojedaca na kraju ipak skupi u svojoj kuhinji. Za početak je dovoljan blender. Nemojte se maltretirati – na sirovu hranu prelazite postupno, u koracima, dajte si vremena. Najlakše je krenuti s doručkom i dobro je možda da sirova hrana na početku čini 30 posto prehrane”, savjetuje Darko.
Život bez frižidera i šporeta
U kući nemam ni štednjak ni frižider jer su ti aparati, po meni, nepotrebni kad postoji toliko svježih lokalnih namirnica. Naravno, bilo bi poželjno da je sve organskog uzgoja, a važno je i jesti što više sezonskih namirnica. Sjećam se kad sam jednog prijatelja kuhara pitao što serviraju u restoranu. On mi je odgovorio – tradicionalnu kuhinju poput janjetine, brudeta i slično. Tada sam se sjetio moje majke i onoga što je njoj u mladosti bila tradicionalna hrana. Išli su na polje ujutro raditi i jeli bi usput, ono što bi našli. Samoniklo, divlje, neobrađeno, nezagađeno, ono što nađemo usput – to je po meni idealna hrana.
Zdrava prehrana moguća je i bez skupih aparata. Ono što ja radim, to je da sve pojednostavim. Spremim mješavinu zelenog lisnatog povrća, stavim sjemenke, začinim maslinovim uljem i soli. Mono obroci su najidealni, a mogućnosti u spravljanju su neograničene i važna je veća količina, dovoljna da nas zasiti. Za mene ne postoji doručak, ručak i večera, jedem kad sam gladan. Previše smo fokusirani na ono što ćemo jesti, umjesto na ono što nećemo jesti. Čišćenje je jednako važno kao i hranjenje.
(E. K./aura.ba)
