INFORMACIJE KOJE NISTE ZNALI – Nevjerovatan opis FRANCUSKE KUHINJE
Rijetko koji narod drži do svoje kuhinje kao francuski. Svaki Francuz od onoga prosječnoga do profesionalnog kuhara, reći će da je kuharstvo umjetnost.
Posebno će to reći za svoju kuhinju koja poput francuske književnosti, slikarstva, glazbe .. maštovita raznovrsna, ukusna i bogata. Stoga nije čudno što se u toj zemlji kuhari poštuju kao pravi umjetnici.
A oni, pak, do svojih vlastitih jela drže kao što umjetnici drže do svojih djela: sujetni su, slavoljubivi, a tajnu će svojih recepata čuvati poput patenta.
Zato je razumljivo što je francuska kuhinja ponajviše prisutna u ekskluzivnim hotelima, restaurantima i ljetovalištima diljem svijeta.
Francuska kuhinja se inače dijeli na haute cuisine (visoka ili fina kuhinja) s provjerenim i vrhunski dorađenim jelima, zatim na građansku, regionalnu, a neki dodaju i tzv. improviziranu koja sadrži jela s namirnicama što su nam trenutno na raspolaganju.
Regionalne kuhinje kao što su, primjerice, provansalska, normandijska, i dr., sadrže jela iz narodne tradicije. No valja spomenuti i i val kojega je začetnik čuveni francuski gastronom Bocus .
Radi se tzv. la nouvelle cuisine (novoj kuhinji) koja daje prednost voću, laganim jelima koja se pripremaju mnogo brže nego tradicionalna jela, a poslužuju se u manjim obrocima s naglaskom na estetskom izgledu i jela i pribora.
U prošlosti su Francuzi na svojim gozbama priređivali i desetak različitih jela. No suvremeni život je taj broj smanjio na razumniju mjeru. Ipak, jela su i dalje raznovrsna, bogata namirnicama, lako probavljiva jer su uglavnom pripremljena na ulju i maslacu. Poneka jela sadrže i dvadesetak sastojaka te je pravo umijeće dobiti jedinstven i prepoznatljiv okus.
Neka se pripremaju i po nekoliko dana, no to vas ne smije obeshrabriti. Naprotiv, stara je poslovica da je ljubav prema kuhanju i prema gostima pretpostavka uspješnog rezultata.
Francuzi počinju objed predjelom (entré). Ono može biti i hladno i toplo, a toplo je kadšto ravno glavnim jelima u nekim drugim nacionalnim kuhinjama. Da spomenemo nabujak od šunke ili tortu od poriluka. Predjelo mora biti lagano, ne smije opteretiti želudac, mora zapravo otvoriti tek.
Hladne paštete, posebno one od divljači, uvode nas ponajbolje u objed. Premda su juhe izuzetno bogate i ukusne, Francuzi nikad njima ne započinju objed. Juha dolazi nešto kasnije. Zanimljivo je, također, da se i salate poslužuju zasebno, a ne uz glavno jelo kao u nas. Salata može biti i izvrsno predjelo, na primjer, salata niçoise.
Za salate je vrlo važno >»pogoditi« preljev.
Glavna jela sadrže meso ili ribu. Uz mesa se poslužuju čudesni i raznoliki umaci koji glavnom jelu daju osnovni »pečat«. U umacima su Francuzi pravi umjetnici.
Mnoge pripremaju s vinom ili cognacom.
Azurna obala je svjetsko turističko središte, mondeno okupljalište u kojemu ćete jesti najbolja jela od riba, mekušaca, rakova i školjkaša. Lagana su i ukusna, a poslužuju se uz priloge od povrća. Tu ponajviše prevladava haute cuisine, kao i u pariškim restaurantima svjetskoga glasa.
U pripremanju slastica Francuzi jedva da imaju premca. Svaki kuhar ponajprije mora svladati umijeće kuhanja slastica pa tek onda drugih jela.
Valja nam, naposljetku, spomenuti i gastronomsku ulogu vina i cognaca, te sireva.
Razvijena kultura pijenja vina te vinska tradicija nalažu da se uza svako jelo poslužuje posebno vino. Svako jelo ima svoje vino, od predjela do slastica. Pravi domaćin mora poznavati redoslijed posluživanja vina, jer je to sastavni dio njegove opće kulture.
Osnovno je pravilo da se najprije poslužuju lagana vina, bijela i ružičasta, a zatim sve teža da bi se završilo uz pjenušac ili desertno vino prilikom posluživanja slastica.
Običaj je da se objed završi čašicom originalnoga francuskoga cognaca.
