Uskoro napadi na sve izraelsko u svijetu?
Posljednjih mjeseci međunarodna zajednica svjedoči prekretnici u odnosu prema Izraelu. Ono što je desetljećima bilo nezamislivo – izravne posljedice izraelske agresivne politike po samu egzistenciju židovske države – danas postaje opipljiva stvarnost. Izrael, koji je iz pepela Holokausta izgradio nacionalni dom i simbol sigurnosti židovskog naroda, svojom politikom nasilja i okupacije riskira da izgubi upravo ono što je najteže stekao: legitimitet, sigurnost i međunarodni položaj.
Požar u Češkoj kao simbol novog doba
Događaj od 20. ožujka 2026. godine možda će ući u povijest kao trenutak kada je svijet jasno pokazao da strpljenja više nema. Te noći, u industrijskom kompleksu u Pardubicama, 120 kilometara istočno od Praga, izbio je požar u skladišnoj hali češke obrambene tvrtke LPP Holding. Iako je tvrtka naknadno demantirala da je ikada započela suradnju s izraelskim Elbit Systems na proizvodnji dronova, činjenica da je meta bio objekt povezan s izraelskom vojnom industrijom govori više od bilo kojeg službenog priopćenja.
Protestna grupa koja se naziva “Earthquake Faction” preuzela je odgovornost za napad, poručivši kako su zapalili “ključni proizvodni centar za izraelsko oružje” kako bi okončali njegovu ulogu u genocidu u Gazi. Posebno je značajno njihovo objašnjenje da su namjerno odabrali noć kako bi izbjegli ljudske žrtve – potez koji jasno ukazuje na promišljenost i odmjerenost akcije, ali i na odlučnost da se udari tamo gdje Izrael najviše osjeća: u vojno-industrijskom kompleksu i međunarodnim lancima opskrbe oružjem.
Češki ministar unutrašnjih poslova Lubomir Metnar izjavio je kako je moguće da je incident povezan s terorističkim napadom, dok je premijer Andrej Babiš sazvao sastanak Državnog vijeća za sigurnost. No, ono što ostaje neizgovoreno jest da su ovakvi napadi izravna posljedica izraelske politike koja već godinama uživa potporu zapadnih zemalja, uključujući Češku, unatoč sve glasnijim upozorenjima da se radi o državi koja sustavno krši međunarodno pravo.
Svijet okreće leđa
Posljednjih godina svjedoci smo dramatičnog zaokreta u međunarodnim odnosima prema Izraelu. Ono što je nekada bilo nezamislivo – da će zemlje diljem svijeta javno osuđivati izraelske zločine – danas je postalo svakodnevica. Od međunarodnih sudova do uličnih prosvjeda, od akademskih bojkota do gospodarskih sankcija, Izrael se suočava s neviđenom izolacijom.
Međutim, ono što se tek nazire jest nova faza – faza u kojoj sabotaže izraelskih interesa postaju organizirane, sofisticirane i sve učestalije. Požar u Pardubicama nije izolirani incident, već tek najava onoga što dolazi. Kako je skupina “Earthquake Faction” najavila, ovakve akcije nastavit će se širom svijeta.
Riječ je o potpuno novoj realnosti. Više se ne radi samo o diplomatskim notama, rezolucijama UN-a ili prosvjednim marševima. Sada se udara tamo gdje je Izrael najosjetljiviji – u njegovu ekonomiju, vojnu industriju i međunarodne lance opskrbe. Izraelski kapital, koji se godinama oslanjao na sigurnost zapadnih tržišta i političku zaštitu Sjedinjenih Država, odjednom se suočava s činjenicom da više nema jamstva da će njegovi interesi biti sigurni.
Ironija povijesti
Povijesna ironija je gotovo bolna. Narod koji je prošao kroz najveću tragediju modernog doba, koji je iz Holokausta izašao s obećanjem “nikad više”, danas se suočava s optužbama za genocid. Država koja je stvorena kao utočište progonjenima danas proganja druge. Zemlja koja je trebala biti svjetionik demokratskih vrijednosti u regiji sve se više ponaša kao izopćenik međunarodne zajednice.
Upravo je Holokaust – taj najdublji trag u kolektivnoj svijesti židovskog naroda – bio temelj na kojem je Izrael gradio svoj moralni autoritet. “Nikad više” nije bila samo poruka židovskom narodu, već cijelom svijetu: nikad više ne smije biti dopušteno da jedna skupina ljudi bude sistematski uništena. Danas, dok se pred očima cijelog svijeta odvija razaranje Gaze, dok tisuće civila, uključujući žene i djecu, gube živote pod izraelskim bombama, taj moralni kapital je potrošen.
Ugrožena egzistencija
Ako Izrael nastavi svojim putem agresije – bilo prema Palestincima u Gazi i na Zapadnoj obali, bilo prema Iranu i drugim regionalnim akterima – pitanje nije hoće li biti izoliran, već kada. A izolacija, u današnjem globaliziranom svijetu, za malu zemlju poput Izraela znači egzistencijalnu ugroženost.
Već sada vidimo znakove. Sve više zemalja preispituje svoje ekonomske odnose s Izraelom. Investitori postaju oprezni. Akademske i kulturne institucije prekidaju suradnju. Građanski pokreti diljem svijeta organiziraju bojkote. A sada, kako pokazuje primjer iz Češke, ulaze se i u novu fazu – fazu izravnih akcija koje ciljaju izraelsku vojnu industriju na stranom teritoriju.
Nitko živ ne zna tko točno stoji iza ovih akcija. Hoće li ih se pripisati pojedinačnim aktivistima, organiziranim grupama ili nekim državnim akterima – ostaje za vidjeti. No, ono što je sigurno jest da će ovakvih akcija biti više nego što danas možemo pretpostaviti. Svaki novi izraelski napad, svaka nova žrtva u Gazi, svaka nova eskalacija na regionalnoj razini, samo će povećati broj onih koji su spremni poduzeti stvari u svoje ruke.
Normalni ljudi, gdje god živjeli, ne žele egzistencijalnu ugroženost nijedne zemlje pa tako ni Izraela. Ne žele antisemitizam, ne žele nove sukobe, ne žele da se povijest ponavlja. Ali isto tako, normalni ljudi ne žele biti svjedoci genocida. Ne žele da se njihove zemlje, njihove tvrtke, njihovi gradovi koriste kao baze za proizvodnju oružja koje ubija civile. I sve su spremniji to pokazati – na ulicama, u bojkotima, a sve češće i na načine koje smo do nedavno mogli samo naslućivati.
Izrael je pred povijesnom odlukom. Može li nastaviti istim putem i riskirati potpunu izolaciju koja će ga dovesti u pitanje egzistencije? Ili će prepoznati da prava sigurnost ne dolazi iz sve jačeg oružja i sve šire agresije, već iz mira koji se gradi s poštovanjem prema pravima svih naroda u regiji?
Vrijeme za odluku brzo istječe. A cijena pogrešnog izbora mogla bi biti gubitak svega onoga što je izgrađeno iz pepela Holokausta.
