Ako želite preživjeti u nadolazećim godinama, morate napraviti OVE 3 stvari!

“Bolesti, nesreće i katastrofe su prinudno mijenjanje čovjeka, one ograničavaju naše životinjske instinkte i potiču nas prema Bogu. Kada ljubavi u duši nema – tada čovjek živi prema instinktima i tada zavidi, krade, ubija, vrši preljub, živi za tjelesno uživanje. Spremnost da se promijenimo – to je pravo prevladavanja grijeha, to je promjena sudbine. Zbog režima u kojem živi današnja civilizacija, ona je osuđena na propast. Kako bi preživjeli u narednim godinama, potrebno je napraviti tri stvari. Samo u tom slučaju, mi ćemo sačuvati ljubav kada se oko nas počne rušiti sve ostalo.”

1. Naučite opraštati

Naučiti opraštati u prijevodu znači prihvaćati volju Božju. Čovjek koji se bori s Bogom nije životno sposoban. Stanica se ne može boriti s organizmom. Zato treba jasno razumjeti da sve dolazi od Boga.

Ako je nešto loše u našim životima, to je zapravo rezultat naše nesavršenosti. Kada sam promatrao bolesti i nesreće koje se čovjeku događaju, vidio sam samo jedan uzrok: nedostatak ljubavi u duši.

Bolesti i nesreće ograničavaju naše životinjske instinkte i potiču nas prema Bogu. Bolestan čovjek postaje bolji, on je bliži duhovnosti. Kada mu se događa nesreća, čovjek postaje stvarni vjernik.

Od posade na brodu u prosjeku 40% su vjernici, 40% su ateisti, a 20% su neopredijeljeni. Međutim, kad počinje jaka oluja, svi su – 100% vjernici. Svi se mole i traže od Boga spasenje. Oluja se završava, opet je 40% vjernika, 40% ateista i 20% neopredijeljenih.

Dakle, da bi oprostili, potrebno je osjećati prisustvo Božje volje u svemu i shvatiti da ako imamo neke bolesti, probleme i nesreće da je to rezultat naše karme, naše nesavršenosti, a u krajnjoj liniji nedostatka ljubavi u duši.

Dakle, prvo naučiti oprostiti i prihvatiti Božju volju.

2. Naučite se mijenjati

Ako se vi ne mijenjate, neće se promijeniti ni vaša sudbina. Ali, na tom putu postoji jedna ozbiljna prepreka koja je zatvorila put promjenama. To je naivna religiozna predstava.

Prije 2000 godina, Isus Krist je govorio svećenicima: “Vi ste sami izgubili put ka Bogu, ne idete Bogu i druge ne puštate.” Kada se prije oko 600 godina pojavila ideja da se za novac mogu otkupiti grijesi, da se može darovati novac i grijesi će se ukloniti, tada je počela umirati ideja mijenjanja čovjeka. “Zašto da se mijenjam, kad mogu dati novac i grijesi se uklanjaju? “.

Trgovci te religije otišli su i dalje. Rekli su: “Kada čovjek prihvaća Krista, kad se krsti, kada se pričešćuje, grijesi se uklanjaju.” Ali zapravo, čovjek koji ne ide prema ljubavi i ne želi se mijenjati, svoj grijeh neće nikada prevladati. Zato što je grijeh gubitak jedinstva s Bogom, gubitak ljubavi.

Kada ljubavi u duši nema – tada čovjek živi prema instinktima i tada zavidi, krade, ubija, vrši preljub, živi za uživanje. Koliko god da je dao novca, ako ljubavi u duši nema, mijenjanja neće biti, to znači da će se baš tako i ponašati. Odnosno, neće biti u stanju prevladati svoj grijeh.

Zato, ako želimo preživjeti, ne treba se uzdati u svoj novac i u mogućnost uklanjanja grijeha preko drugog. Krist je pomagao ljudima da uklone grijehe objašnjavajući kako treba živjeti, kako treba voljeti. Naivnim religioznim predstavama iskrivili su samu misiju Isusa Krista. On je to vidio i govorio im: “Vi pokušavate uliti novo vino u stare mješine.”

Današnji religiozni prikaz je: “Krist je došao, stradao je za nas i svi grijesi su sa nas uklonjeni.” Kristova misija je u tom da nam pomogne, da nas nauči prevladati grijeh. Grijeh – to je služenje svom instinktu, svom egu. Krist je učio da se služi ljubavi, glavnom instinktu – jedinstvu s Bogom. Ljudi koji su se obraćali Bogu i bili spremni na promjene – kod njih su nestajale bolesti i uklanjali se grijesi.

Tako, spremnost da se promijenimo – to je prevladavanja grijeha, to je promjena sudbine. To je drugi neophodan uvjet da se preživi u narednim godinama.

Mijenjanje – to je rušenje. Dodir s božanskom logikom za čovjeka koji se ne želi mijenjati opasan po fizičko zdravlje. Duša se čisti, taj proces može biti smrtonosan.

Zato sam u prvoj knjizi i napisao da ako ne možete oprostiti bliskoj osobi, tada nije poželjno da čitate knjigu. Mnogi ljudi su mi potom govorili: “Mi fizički nismo mogli čitati vaše knjige.” Potom su počele bolesti, nesreće, tragedije. Posle 5-7 godina uzimaju knjigu i sve shvaćaju.

Zato što su bolesti, nesreće i katastrofe prinudno mijenjanje čovjeka.

Smisao mog istraživanja je pomoći čovjeku da uradi dobrovoljno to što sudbina radi s njim prinudno.

Tako, mijenjanje je vrlo mučna stvar. U čemu se mijenjanje razlikuje od rušenja? Praktično ni u čemu. Samo je razlika u tome, što mijenjanje, koje je na razini ljubavi, postaje razvitak, a ne rušenje.