Dokazano je da pomaže kod mnogih bolesti: Tanjir graška – prevencija od raka
Francuski kralj Luj XIV popularizovao je grašak još u 17. vijeku i dodijelio mu je značajno mjesto na svojoj trpezi mada nije znao da grašak ima i mnoge ljekovite osobine. Dokazano je da grašak obiluje vitaminima, mineralima, odličan je izvor vlakana i hranjivih tvari koje mogu pomoći u očuvanju zdravlja. Održava zdravlje kostiju i srčano-krvožilnog sistema. U narodnoj medicini brašno graška se već dugo koristi za liječenje osipa i čireva, u obliku vlažnih i toplih kašastih obloga…
Pretpostavlja se da grašak (lat. Pisum sativum) vodi porijeklo iz centralne Azije i Evrope, gdje se hiljadama godina unazad koristio za ishranu. Po svoj prilici su Kinezi, još 2000 godina prije naše ere, počeli da koriste i sjeme i mahune ovog povrća. Grašak se spominje i u Bibliji a cijenile su ga i drevne civilizacije – egipatska, grčka i rimska. Do 16. vijeka upotrebljavalo se samo sušeno zrno, međutim, poslije toga grašak se koristio i kao svjež. Francuski kralj Luj XIV popularizovao je grašak u 17. vijeku i dodijelio mu značajno mjesto na prijemima koje je organizirao. Grašak je pronađen i u starogrčkim grobovima 6000 godina prije Krista, a u južnoj Rusiji u 5000 godina starim arheološkim slojevima.
Ekonomična biljka
Grašak je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki, velike je hranjive vrijednosti i kao povrtlarska kultura ubraja se u grupu zrnatih mahunarki. Čovjek za hranu nije upotrebljavao divlji samonikli grašak, iako se najstarija nalazišta graška javljaju u neolitu. Grašak se danas uzgaja gotovo u cijelom svijetu, a najviše u Rusiji, Kini, Indiji i SAD-u, odnosno, dobro uspijeva u krajevima s prohladnom i vlažnom klimom. To je biljka koja je jako ekonomična budući da daje relativno visoke prinose, a može se jednostavno konzervirati i upravo zato upotrebljavati cijele godine.
Grašak spada u mahunarke, povrće s najbogatijim hranjivim tvarima, a u 100 g sadrži 81 kcal / 339 kJ. Bogat je izvor ugljikohidrata (14,46 %) i vlakana oblika galaktana, glukuronske kiseline, fruktoze, glukoze i drugih spojeva. Visok sadržaj proteina (5,42 %) ima zahvaljujući kvržicama u korijenu u kojima se nalaze bakterije (Bacterium radicicola) koje vežu dušik iz zraka i pretvaraju ga u vrijedne aminokiseline, a potom u proteine. Uz proteine i ugljikohidrate, valja spomenuti masti i lecitin, tvari važne za živčani sistem.
Za vrijeme klijanja graška razvijaju se vitamini C i E. Antisterilitetni vitamin E dolazi u maloj količini, ali je postojan tokom kuhanja. Vitamina A ima u tragovima. Grašak je i odličan izvor tiamina-B1 u suhim plodovima, a dobar izvor riboflavina-B2 i niacina-B3, koji sudjeluju u metabolizmu ugljikohidrata, proteina i masti. Važno je grašak uključiti u prehranu ako često osjećate umor jer njegovi nutrijenti održavaju energiju unutar stanica organizma.
Ljekovitost graška
U narodnoj medicini brašno graška se već dugo koristi za liječenje osipa i čireva, u obliku vlažnih i toplih kašastih obloga. Zvanična medicina i nauka danas pozitivno govore o njegovoj učinkovitosti kod mnogih tegoba. Dokazano je da grašak obiluje vitaminima, mineralima, odličan je izvor vlakana i hranjivih tvari koje mogu pomoći u očuvanju zdravlja. Održava zdravlje kostiju i srčano-krvožilnog sistema jer je izvrstan izvor vitamina K (24 % preporučenog dnevnog unosa), koji aktivira osteokalcin koji pomaže ugradnji kalcija u kostima i održava normalno grušanje krvi. Dobar je izvor folne kiseline i vitamina B6. Ovi nutrijenti sprečavaju nakupljanje homocisteina koji narušava vezanje kolagena u kostima, što može uzrokovati osteoporozu, a pridonosi i aterosklerozi.
Grašak također osigurava nutrijente koji pomažu u prevenciji od raka, na primjer, vitamin C, koji je učinkovit i kao antioksidans. Vitamin C štiti DNA od oštećenja, pomaže organizmu u borbi s onečišćenjem i toksičnim tvarima iz okoline, pojačava imunološke funkcije i inhibira kancerogene tvari u tijelu (npr. nitrozamine). Betakaroten, provitamin vitamina A, kojeg ima u grašku, također pomaže u prevenciji raznih vrsta raka i srčanih bolesti.
Grašak je i dobar izvor željeza koje je potrebno za izgradnju stanica u krvi, a čiji nedostatak izaziva anemiju, umor te oslabljeni imunološki sistem. Ljuska graška sadrži teško probavljive spojeve kao što su vlakna i pektinske tvari, pa se preporučuje osušene plodove koristiti u obliku brašna ili oljuštene, na primjer pasirane.
Pripremljeni kao juha ili kaša, plodovi graška nisu samo najukusniji, već prije svega najprihvatljiviji i lakše probavljivi. Vlakna mogu pomoći u spriječavanju raka debelog crijeva. Osobe koje imaju tegobe sa želucem i crijevima moraju izbjegavati osušene plodove jer oni izazivaju nepoželjno stvaranje kiseline i nadimanje. Bubrežni bolesnici moraju izbjegavati suhe plodove zbog velikog sadržaja proteina, ali smiju uživati u jelima od mladog graška bez soli. Zbog prisutnosti purina, ne preporučuje se bolesnicima od gihta.
Priprema jela sa graškom
Grašak možete kuhati sam ili sa nasjeckanim lukom, celerom, ljutikom itd., oko 10 minuta ili dok ne omekša. Stavite što manje tekućine kako bi grašku ostalo što više nutritivnih vrijednosti. Grašak pripreman na pari možete koristiti za pripremu miješanih ili složenih salata.
Svježi grašak možete kuhati i prema receptu iz Le Cuisinier Français, iz sredine 17. stoljeća. U posudu stavite nekoliko slojeva listova oprane zelene salate, a zatim na nju stavite grašak i začine (papar, začinsko bilje i malo šećera). Prekrijte s nekoliko listova zelene salate, a zatim možete tako složeni grašak kuhati na pari ili u vrlo maloj količini vode. Bitno je da vam je posuda u kojoj se grašak kuha poklopljena. Ova klasična metoda pripreme graška, kojom on zadržava svoju vlažnost, može se koristiti kako za svježi, tako i za zamrznuti grašak.
Izvan naših granica dosta se upotrebljava i sušeni grašak, koji se, kao i ostale grahorice, mora močiti i zatim kuhati. Od njega možete, uz dodatak maslaca, žumanca i začina, pripremiti izvrstan prilog. Mljevenjem sušenog graška dobiva se izvrsno brašno koje se koristi za pripremu juha i ugušćivanje umaka.
RECEPTI
Hladna zelena supa
Potrebno: 1 praziluk, 150 g graška, 2 krompira, 5 dl supe, 1 vezica peršuna, 1 grančica nane, pola limuna, 1 kašika maslaca, malo muškatnog oraščića, biber i so.
Praziluk isijecite na kolutiće, a krompir na kockice. Rastopite puter, propržite praziluk nekoliko minuta sa nekoliko kašika vode, dodajte krompir i potom još malo vode, pa dinstajte nekoliko minuta. Dolijte supu, dodajte grašak i poklopljeno kuhajte dok povrće ne omekša i odvojite malo graška. U vruću supu dodajte sjeckan peršun i nanu, procijedite, ispasirajte povrće, dodajte biber i so, muškatni oraščić i pola limuna i stavite supu da prokuha. Ohladite je pa vratite zrna graška i dekorišite svježim peršunom i nanom.
Grašak sa vrganjima
Potrebno: 120 g vrganja, 600 g graška u zrnu, 2 kašike ulja, 1 kašika isjeckanog peršuna, 1 kašika mirođije, 1 dl pavlake, 1 glavica crnog luka, muškatni oraščić, biber i so.
Na zagrijanom ulju i vodi prodinstajte grašak, dok ne omekša. Posebno prodinstajte sjeckani crni luk i vrganje. Kad grašak bude skoro gotov, pomiješajte ga sa vrganjima, posolite, pobiberite i dinstajte dok tečnost ne ispari. Na kraju dodajte sjeckani peršunov list, mirođiju i pavlaku.
Umjesto gljiva možete upotrijebiti kelerabu, komorač ili prokelj.
Namaz
Potrebno: 300 g graška, 250 g sira, 1 kašika majoneze, 1 kašika senfa, 1 kašika paste sardine, 30 g maslaca, nekoliko kapi limunovog soka, biber i so.
Grašak skuhajte, procijedite i izmiksajte. Sir, puter, majonez, senf i pastu od sardine umutite, dodajte grašak, limunov sok, so i biber i sve dobro promješajte. Ohladite u frižideru i namažite na kriške tosta.
Hranjiva vrijednost graška
Skuhani grašak (1 šolja, oko 150 grama) sadrži: 134 kalorije, 8,80 g hranjivih vlakana, 8,58 g proteina, 0,06 g triptofana, 433 mg kalijuma, 187 mg fosfora, 62 mg magnezijuma, 22 mg vitamina C, 3,23 mg vitamina B3 (niacin), 2,46 mg gvožđa, 1,90 mg cinka, 0,84 mg mangana, 0,28 mg bakra, 0,41 mg vitamina B1 (tiamin), 0,35 mg vitamina B6 (piridokin) i 0,24 mg vitamina B2 (riboflavin).
(aura.ba)
