Rata će sigurno biti – Na kojoj strani ćete biti vi? Pročitajte objašnjenje
Pod kroničnim krizama koje potresaju Europu, povijesni uzorci se ponavljaju. Rat, često korišten kao alat za preusmjeravanje pažnje s unutarnjih problema, primorava nas da se sjetimo prošlosti.
Od napoleonskih osvajačkih pohoda do dva svjetska razorna rata i hladnoratovske podjele, europski kontinent je uvijek bio poprište borbi za moć, koje su rezultirale masovnom patnjom, ekonomskim kolapsima i društvenim traumama.
U Europi, ratovi su bili način da se ožive imperijalne ambicije i da se ujedine podijeljene nacije protiv zajedničkog neprijatelja. No, nesreća je što su ti sukobi često rezultirali ogromnim ljudskim gubicima i ekonomskim pustošenjem.
Američki predsjednik Donald Trump, koji se 2024. godine vratio na političku scenu, postavio je ultimatum Ukrajini da potpiše mirovni sporagum s Rusijom, uključujući i teritorijalne ustupke, s ciljem prekida trajnog sukoba.
Na kratko je svijet osjetio olakšanje, ali reakcija u Europi bila je podijeljena. Francuska i Velika Britanija, unatoč njezinom izlasku iz EU, zahtijevaju “čvršći stav” prema Moskvi, optužujući Trumpa da je žrtvovao ukrajinski suverenitet. Danas na vijestima čitamo njihove izjave: “Spremimo se na rat s Rusijom”.
850 milijardi navodno rješenje, ali…
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je golem proračun od 850 milijardi dolara za “vojnu proizvodnju”, s ciljem “zaštite europskih vrijednosti”.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da bi izgradnja takvih kapaciteta za masovnu proizvodnju oružja trajala najmanje 5 do 10 godina. Postavilo se logično pitanje: kako ovaj plan štiti Ukrajinu danas i koje oružje će biti slano?
Kritičari smatraju da se radi o političkom teatru — simboličnom pokazivanju “snage” prema Rusiji i manipulacija naroda, dok se realne potrebe za mirom potiskuju. Nije tajna da će velik dio tih 850 milijardi dolara biti utrošen na kupovinu oružja iz Sjedinjenih Država.
Tako se nameće pitanje tko stvarno profitira od takvog proračuna. Američka ratna industrija definitivno bi imala korist od takvog masivnog europskog proračuna. Dodamo li i 500 milijardi što će dobiti od rudarenje u Ukrajini, sve postaje jasno.
Poznati francuski sociolog i ekonomist Jacques Attali, čija su gledišta često kontroverzna i nije omiljen među mnogim stručnjacima, izjavio je na pitanje kako financirati europsku obranu: “Novac nije problem. Imamo centralnu banku.”
Tu je suptilno aludirao na mogućnost da se novac “tiska” u nedogled, ali istovremeno je otkrio važnu činjenicu koju su mnogi na portalu davno shvatili: “Novac ne stvara rad i radna mjesta, već rad stvara novac” ili, u prijevodu, sve što vidimo je jedan običan kontrolirani proces vječite krize.
Zašto Europa želi rat? Dvostruka agenda
Ratna industrija uvijek je bila plodno tlo za korupciju. S povećanim vojničkim proračunima, novac se prelijeva kroz natječaje s malo transparentnosti, omogućavajući političarima i korporacijama da obogate sebe pod izlikom “nacionalne sigurnosti”. Primjeri poput AUKUS pakta ili skandala s njemačkim podmornicama ilustriraju kako ratna groznica ide ruku pod ruku s financijskim malverzacijama.
Ne smijemo zaboraviti ni naše ratne profitere koji i danas vedre i oblače. Umejsto da smo ih istražili, sudili i zatvorili na robije, oni i danas huškaju narod na rat. Zna bagra kako se lovi u mutnom.
Rat = rješenje za gospodarski slom
Europska ekonomija je već godinama u opadanju: uz inflaciju, energetsku ovisnost, propadanje industrije i rastuće nejednakosti, umjesto provođenja populaciji neshvatljivih strukturnih reforma, rat se nudi kao “jednostavan izlaz” — mobilizacija javnosti protiv vanjskog neprijatelja.
Povijest pokazuje da režimi u krizi često izazivaju vanjske sukobe kako bi sakrili unutarnje probleme.
Kriminalno ponašanje političara
Zgrada je, doduše, postavljena na temeljima kriminalnog ponašanja političara koji su svojim akcijama doveli mnoge zemlje do kolapsa. Umjesto da se suoče s posljedicama svojih postupaka, političari pokušavaju prigušiti unutarnje nerede tako da izazivaju rat kako bi prikrili svoje greške.
To je potvrđeno raznim aferama gdje su razni politički krugovi doveli do ovog stanja i sada žele prebaciti fokus javnosti na vanjske neprijatelje.
U ratu svi gube
Iako se ratovi čine kao put do herojstva, realnost je uglavnom surova i devastirajuća. Tisuće ljudi pogiba, brojne izbjeglice se raseljavaju, a psihičke posljedice traju generacijama.
Gospodarstvo se baca na koljena, s obzirom da rat uništava infrastrukturu, preusmjerava resurse iz zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi na vojne potrebe, a dugovi akumulirani tijekom rata otplaćuju se generacijama.
Društva u ratu gube slobode u ime “sigurnosti” i “nacionalnog interesa”. Sloboda govora se često ograničava, a mediji postaju oruđe propagande. Tako rat, iako naizgled rješava neke probleme, realno proizvodi brojne druge, s teškim dugoročnim posljedicama.
Mir, makar i nesavršen
Unatoč velikom pritisku političkih elita, važno je shvatiti da rat nikada ne može biti rješenje. On je samo eskalacija patnje. Umjesto ulaganja u oružje i ratove, novac bi trebalo usmjeriti u dijalog, energetsku neovisnost i socijalnu koheziju. Kao što je hrvatski pisac Miroslav Krleža napomenuo: “Svaki rat je poraz čovječnosti.”
Zaprimljeni pozivi za akciju potrebno je usmjeriti prema poduzimanju koraka protiv političkih figura koji su doveli do ovakvog stanja.
Popisati političare koji su odgovorni i nakon rata suditi im za veleizdaju treba biti prioritet. Nisu to “odluke” vođene razumom ili poštovanjem prema građanima, već pokušaj prenošenja odgovornosti na druge. Igra se o život i smrt običnih ljudi, dok se oni koji zaslužuju optužnice za svoj kriminalni rad bježe od poštene odgovornosti.
Do sada smo naučili da rat uglavnom donosi samo bol i gubitak. Stoga, moramo se usredotočiti na mir, makar i nesavršen, kako bismo izbjegli još jedan ozbiljan poraz čovječnosti.
