Orgijao, drogirao se i bio satanistički sveštenik, a onda ga Papa proglasio svecem – Logično?
Papa Lav XIV. je pred desecima tisuća vjernika proglasio sedam novih svetaca Katoličke Crkve. Među njima – časne sestre koje su život posvetile siromašnima, „liječnik siromašnih“ iz Venezuele, prvi svetac iz Papue Nove Gvineje… i, na iznenađenje mnogih, jedan bivši sotonistički svećenik: Bartolo Longo.
Ova kanonizacija, održana 19. listopada 2025., nije tek crkveni događaj – ona je, u očima mnogih, poruka o moći obraćenja i transformacije, ali i o spremnosti Crkve da suoči vjernike s vlastitim paradoksima. Jer, tko bi rekao da će čovjek koji je nekada vodio crne mise i zazivao demone, jednoga dana biti slavljen kao svetac?
Od odvjetnika do „svećenika Sotone”
Bartolo Longo rodio se 11. veljače 1841. u malom talijanskom gradu Latianu. Odrastao u pobožnoj obitelji, rano je izgubio majku, što ga je duboko obilježilo. Tijekom studentskih dana u Napulju, mladi Bartolo, tada već buntovnik i oduševljen idejama Garibaldijeve antiklerikalne revolucije, okreće leđa Crkvi i upušta se u opasne eksperimente s okultizmom.
U tom razdoblju njegova se znatiželja pretvara u opsesiju. Prisustvuje spiritističkim seansama, prakticira gatanje, sudjeluje u ritualnim orgijama, a u dvadesetoj godini života – biva posvećen za „sotonističkog svećenika“. Nekoć obećavajući odvjetnik, Longo ubrzo tone u ponor depresije, paranoje i egzistencijalne praznine.
Preokret: susret koji mijenja sve
Godine 1871., kad mu je bilo trideset, sudbina ga dovodi do dominikanca Alberta Radentea, svećenika s darom da vidi dalje od grijeha – u samo srce čovjeka. Uz njegovu pomoć, Longo prolazi kroz duboku unutarnju borbu i naposljetku – obraća se katoličkoj vjeri.
Odriče se prošlosti, pridružuje se Trećem redu dominikanaca i uzima ime brat Rosario – simbol novog života posvećenog molitvi i služenju. Od tada, njegov život postaje antiteza svemu što je nekad bio: pomaže siromašnima, skrbi o djeci zatvorenika i širi pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.
Svetište iz pepela grijeha
Bartolov najveći projekt postaje osnivanje Papinskog svetišta Blažene Djevice od Krunice u Pompejima, koje danas posjećuju milijuni hodočasnika. Ono nije samo crkva, nego simbol ideje da iz najdublje tame može izrasti svjetlost – da nitko nije izgubljen, ako je voljan promijeniti se.
Preminuo je 5. listopada 1926. u Pompejima. Crkva ga je proglasila blaženim 1980., a danas, gotovo stoljeće nakon njegove smrti, i službeno svecem.
Poruka koja odzvanja
Kanonizacija Bartola Longa izazvala je burne reakcije – od oduševljenja do šoka. Kritičari ističu njegovu mračnu prošlost, dok vjernici u njemu vide živi dokaz da je milost jača od grijeha.
Papa Lav XIV. u svojoj je homiliji sažeo poruku Longova života u jednoj rečenici: „Ako je Bog mogao od sotonista stvoriti sveca, onda nitko od nas nije izgubljen.“
Mi se pitamo tko će preobratiti naše telavivaše koji podupiru genocid u Gazi. Možda i njih neki papa proglasi svecem?
