Odakle izvire stvarnost koju živimo?
Društveni život je poput mozaika složenog od naših uvjerenja. Ono što nosimo u sebi tvori kolektivnu svijest koja određuje sve aspekte našeg društveno socijalnog života, te je stoga baš to ono čemu trebamo posvetiti svoju duboku pozornost.
Svojim nesvjesnim djelovanjem mi smo ti koji stvaramo sve probleme s kojima se kroz život susrećemo, što je žalosno s obzirom na uistinu moćne sposobnosti koje nosimo unutar sebe. Kada bi smo imali samo malo iskrene volje da pokušamo osvijestiti prave životne vrijednosti, da se promotrimo i pokušamo pronaći što je to za što vrijedi dati cijeloga sebe, shvatili bi da je jedini način da živimo u prosperitetu taj da u svakome trenutku budemo svjesni toga kako sve ono što želimo sebi, isto to moramo željeti i svakom dugom živom biću na ovoj planeti. Da bi se postiglo takvo stanje svijesti nije potrebno ništa drugo do iskrenog druženja sa samim sobom.
Svi mi želimo najbolje od života za sebe, mi želimo biti; sretni, zdravi, voljeni, mudri, hrabri, uspješni, lijepi itd. No da bi imali sve to u najčišćem i trajnom obliku moramo naučiti kako sve to željeti i svakom drugom biću, ali iskreno bez ikakve namjere za koristi. Kada se takva nesebično iskrena želja rodi u srcu čovjeka, neizbježno je da ta osoba utone u život apsolutnog blagostanja, jer kao što smo mnogo puta rekli; ‘život je odraz onoga što u sebi nosimo’.
Željeti drugome dobro, nesebično i bez interesa, jeste jedan od aspekata čiste ljubavi koja uistinu boravi u svakome od nas, dovoljno je da se samo malo potrudimo upoznati sebe i otkriti ćemo tu čudesnu energiju koja ima moć da veoma brzo izliječi ovaj svijet. No zbog čega mi to ne činimo !?
Glavni razlog je taj što većina ljudi nikada niti ne pokuša istinski razumjeti sebe kao biće, dok mnogi niti ne znaju što je to što žele u životu i od života. Nije dovoljno samo željeti biti sretan, potrebno je u sebi naći izvor sreće. Isto vrijedi i za ljubav, mudrost, zdravlje, bogatstvo… Upravo iz razloga što velika većina ljudi vjeruje da se izvor svega toga nalazi u svijetu i u njegovim dobrima koja pružaju užitke tijelu, događa se sve ovo što se događa okolo ali i unutar nas samih.
Iz straha da izgubi udobnost tjelesnog bivanja čovjek je spreman da učini svašta, i to je jedan od najvećih problema našeg društveno socijalnoga života. Ovakvo shvaćanje života čini nas robovima emocija i strahova dok u nama rastu zavist, ljubomora, nepovjerenje a u konačnici i mržnja. Sve ovo jeste isključivo produkt naše neosviještenosti o tome tko smo i što smo mi zapravo.
Zbog toga je iznimno potrebno budno sudjelovati u životu, to je uistinu sve što on od nas zahtijeva. Kada je čovjek svjestan svoga bića on počinje da vidi sebe u svakom drugom biću što u njemu budi empatiju i razumijevanje, odjednom i oni ljudi koje možda i nismo voljeli dobivaju mjesto u našem srcu jer prepoznajemo da su sve njihove loše karakteristike plod neznanja i neosviještenosti.
Kada osoba jednom uzdigne svoju svjesnost o sebi i životu na ovu razinu, svo sivilo i svi problemi ovoga svijeta nestaju kao čarolijom odnešeni iz prostog razloga jer se naša percepcija promijenila iz negativne u pozitivnu. To je uistinu jedini način da pojedinac mijenja svijet, tako što će spoznavajući sebe doći do točke kada će umjesto briga i unutrašnjeg siromaštva on svijetu davati ljubav i sva ostala bogatstva duše.
Život je uistinu tako jednostavan, no u svojoj neosviještenosti mi smo od njega napravili jedan veliki problem za kojeg sve više vjerujemo da je nerješiv. No uistinu on nije nerješiv, sve što je potrebno jeste da se konačno okrenemo prema sebi te da unutar sebe potražimo ono što očekujemo od svijeta. Jer mi jesmo tvorci svega za čime tragamo kao i svega od čega bježimo, no da bi nam to postalo uistinu jasno potrebno je da zastanemo na trenutak te da konačno krenemo biti iskreni prema sebi.
Namaste
Anđelko Katinić, zivottosamja.blogspot.com
