Neonsko svjetlo uništava vid?! Evo kako!

Kada je kao tehnološki višak prije šest godina dobio otkaz u jednoj osnovnoj školi u Sarajevu, gdje je radio kao domar, Osman V. (46) kaže kako je mislio da se nikad više nigdje neće uspjeti zaposliti.

– Ko će mene pored toliko nezaposlene omladine primiti bilo gdje da radim – mislio sam, brinući se od čega ću prehraniti suprugu i troje djece – govori u uvodu svoje ispovijesti Osman.

– Pored toga, već sam bio narušenog zdravstvenog stanja. Od djetinjstva me pratio bronhitis i astma, a posao domara dodatno me je uništio. Po čitav dan sam trčkarao po školi, bio svima na usluzi, ložio ugalj u školsku kotlovnicu, krivio kičmu i gušio se od ugljenih čestica.. A onda sam bez puno objašnjenja dobio otkaz. Gore nije moglo biti – žali se Osman.

Međutim, ubrzo nakon otkaza u školi, Osmanu se ukazala, kako je tad mislio, idealna prilika za posao – i to još bolji!

– Vlasnik jedne privatne firme pozvao me je da mu noću čuvam skladište od lopova, a ja sam jedva dočekao. Danju sam spavao, a noću kod njega dežurao. Nisam smio zaspati pa sam po svu noć čitao sve što mi je dospjelo pod ruke; samo da ostanem budan – nastavlja Osman.

Napad pljačkaša

Osman nam otkriva i jednu neprijatnost, u toku svog šestogodišnjeg radnog iskustva kao noćnog čuvara – napad bande.

– To je bilo prije tri godine, napala su me četverica maskiranih bandita, svezali i onako svezanog udarali sve dok im nisam predao ključ od kase. Odnijeli su sav pazar i još me  namlatili. I u ratu se nisam prep’o k’o te noći – priča Osman, ne previše detaljno, jer je još uvijek zaposlen na istom radnom mjestu.

– Ne bih želio da se o tome previše priča, jer, ipak je bitnije to što sam sve svoje bolesti ostavio ovdje, u ordinaciji doktorice Šuhrete Seke Trobradović – kaže Osman.

A kako doznajemo, bolesti je bilo mnogo: astma i bronhitis praćeni kašljem, grčenje mišića prouzrokovano strahom i stresom, gubitak pamćenja i apetita, malaksalost, diskushernija sa upaljenim vratnim mišićima pa čak i sljepilo.

• Da, poistovjećivao sam sebe sa kontejnerom smeća, za otpada sam bio. Sve me je boljelo, stalno sam bio nervozan, galamio sam na djecu, teško sam se koncentrisao. Ipak, najteže mi je pao gubitak vida. Naprezao sam oči i pri najjasnijem svjetlu, ali su mi pred očima stalno neke iskrice svjetlucale.

Ponekad treba poslušati ženu

Oftalmolog je Osmanu preporučio kapi, takozvane umjetne suze, jer mu se oči same od sebe nisu dovoljno vlažile, neuropsihijatar mu je savjetovao da troši persen-tablete za smirenje na biljnoj bazi, pulmolog je savjetovao redovno praćenje i snimanje pluća. Od svega toga Osman je imao malo koristi.

Trajale su Osmanove muke sve do prije nešto više od mjesec dana, kada je sreo doktoricu Šuhretu Seku Trobradović. Njegova Šemsa redovno čita Auru, ona ga je natjerala da zakaže termin.

– Otišao sam prvi put sa skepsom, a kad sam na zidovima ordinacije vidio slike doktorice sa Džunom, čuvenom ruskom iscjeliteljkom za koju sam još davno čuo da čini čuda pomislio sam: „Moglo bi ovdje biti fajde za mene“ – prisjeća se Osman.

A fajde je itekako bilo. Tretmani bioenergijom oslobodili su Osmanovo tijelo od grčeva, povratili izgubljenu energiju, otklonili bolove iz kostiju i što je najbitnije – vratili vid koji se počeo gubiti.

– Sa svakim novim tretmanom bilo mi je bolje. Nisam znao da bioenergija može tako puno stvari učiniti – ne štedi riječi hvale Osman i nastavlja:

– Ovdje sam doživio čudo, svojim očima gledao kako mi se kičma ispravlja a pluća konačno udišu onoliko zraka koliko poželim. Ovo treba objelodaniti cijelom svijetu, kakvog doktora Bosna ima, tu u Sarajevu!

Riječ doktorice

Neonske sijalice nas oslijepiše!

Napon u neonskim sijalicama može iznositi i do 10000 volti. Te sijalice, za razliku od običnih, punjene su gasom neonom; a unutrašnji zid svjetiljke je premazan fluorescentnim materijalom, koji počinje da svijetli pod udarom snopa elektrona koji se ubrzavaju između 2 elektrode. Po svoj prilici Bog nas je stvorio tako da našem oku godi samo sunčeva svjetlost, ali smo se vremenom prilagodili prvo plamenu vatre, pa svijeći, pa petrolejskoj lampi, pa običnoj sijalici.

Međutim, ništa ljudskom oku ne škodi kao svjetlost koju proizvode neonske sijalice. To ljudsko oko ne može da podnese. Predlažem svima upotrebu običnih ili štednih žarulja, sa naglaskom da nije čudo što većina omladine nosi naočale ili sočiva – pa sve naše škole, medrese, internati, biblioteke – opskrbljene su neonskim sijalicama.

Na udaru su oči, živčani sistem pa i koža. Ko dugo vremena čita ili uči pod ovakvim osvjetljenjem, kao što je bio slučaj sa Osmanom, mora očekivati vrlo ozbiljne simptome po svoje zdravlje – upozorava doktorica.

Nigdje bez ploče “Cedar”

• Nadam se da ću u doglednom vremenu uspjeti naći neki drugi posao, a dotad, štitim se pločom Cedar, za koju sam se uvjerio da štiti od svih štetnih zračenja. Jednu malu nosim sa sobom uvijek i kad sam kući pa čak i kada spavam, a jednu veliku držim na poslu – kaže Osman.

Kontakt telefon dr. Trobradović: 061 320 726

aura.ba