Najbolji smo na svijetu – Balkan je primjer regije budućnosti…
Dok Donald Trump ovih dana nervozno objašnjava kako će SAD “voditi” Venezuelu, mi na Balkanu sjedimo, pijemo kavu i zijevamo. Voditi državu uz pomoć poluge, prijetnji, blokada i par odabranih lokalnih kadrova – čitaj izdajnika? Ajde. To nam je svakodnevnica.
Trump, naime, želi stabilnu, poslušnu, kooperativnu Venezuelu. Državu koja neće previše zapitkivati, koja zna gdje joj je mjesto i koja razumije da je demokracija lijepa ideja, ali da nafta i “stabilnost” ipak imaju prednost. Kao privremeno rješenje, naravno. Privremeno koje traje desetljećima.
Ako vam to zvuči poznato, čestitam – upravo ste shvatili da Balkan već godinama izvozi ono što Washington tek sada pokušava patentirati. Trumpu bi bilo bolje da pošalje delegaciju Venezuele koju će predvoditi Melaniju u Zagreb, Beograd ili Sarajevo. Ljudi bi se napili, najeli i svašta naučili bez da im se objašnjava i da ih se uvjerava.
Poznavajući sarajevsku jaliju, Melanija bi bila oduševljena. Žena zna naš jezik, a naši jalijaši znaju duminat. Dok bi oni zabavljali Melaniju, delegacija Venezuele bi učila kako lizati guzicu Amerikancima i Britancima, a narodu pričati da će se boriti do zadnje kapi krvi za svoju zemlju.
Ima jedan problem kojeg moramo objasnitiTrumpu. Melanija ne bi smjela ići u Međugorje. Jer ako sretne Mamića, a ovaj napravi dar-mar kako on zna u svom stilu, žena bi možda ostala i tražila državljanstvo Herceg-Bosne.
Riješenje bi bio Jared Kushner. Čovjek zna kako sa Srbima i Albancima, a usput ima svog sunarodnjaka Kabiriija koji već priprema teren za prvi “Kibbutz” Herceg-Bosne. Već znamo imena mogućih počasnih domaćih kibucaša. O tome ćemo drugi put.
Delcy Rodríguez – balkanski tip političara?
Nova zvijezda američkog plana je Delcy Rodríguez. Dovoljno tvrda za domaću publiku, dovoljno mekana za međunarodne investitore. Danas “barbarstvo”, sutra “suradnja”, prekosutra “uravnoteženi odnosi”. Kod nas bi to bila standardna izjava između dva TV gostovanja i jednog ručka s veleposlanikom.
Trump joj šalju poruku skrivenu poruku “prihvati ili ćemo te eleminirati” i nada se da će Rodríguez “osigurati stabilnu tranziciju” i zaštititi energetska ulaganja. Mi bismo rekli država radi, narod šuti, kapital ulazi. Balkan style. Ovo nije viđeno ni u dokumentarcu “Vidimo se u čitulji“.
Demokracija? Može, ali nemojmo sad žuriti
Posebno je dirljivo kako se demokracija u cijeloj priči gura malo sa strane, da ne smeta ozbiljnim poslovima. Izbori su “preuranjeni”, stvarnost je “kompleksna”, a prioritet je da sustav funkcionira. Ako ste ikad čuli rečenicu: “Sad nije trenutak”, znate o čemu govorimo.
Balkan je tu otišao korak dalje. Mi demokraciju volimo kao tradiciju, folklor, nešto što se spominje u govorima i izvješćima, ali se rijetko koristi u praksi. Kao narodne nošnje – lijepo izgledaju, ali se ne nose svaki dan.
“Mi vodimo smjer” – poznata melodija
Kad američki dužnosnici kažu da oni “vode smjer” i da imaju “polugu”, Balkanci se samo nasmiješe. Poluga? Imamo ih cijelu kutiju. Kreditne rejtinge, fondove, pregovaračka poglavlja, sankcije, pohvale, packe po ramenu, zabrinuta priopćenja i ono najjače, domaće izdajnike. Sve fino posloženo.
Razlika je samo u iskrenosti. Trump to kaže naglas: “Trebaju nam izdajnici svoje domovine”. Kod nas se to kaže diplomatski: “u interesu regionalne stabilnosti”.
Venezuela tek ulazi u ligu
Dok se svijet zgraža nad idejom američkog protektorata u Venezueli, Balkan tiho podiže obrvu i pita: “I… što je novo?” Poslušna elita, demokracija na čekanju, strani kapital kao prioritet i narod koji se tješi da je moglo biti gore – sve smo to već vidjeli. I preživjeli. Nekako.
Ponavljamo, ako Amerika i Venezuela želi ubrzati proces, slobodno neka pošalje delegaciju s Melanijom na čelu. Imamo iskustvo, imamo “kadrove”, imamo čak i savjete kako izgledati suveren dok ti drugi pišu bilješke i zivkaju te u veleposlanstva. Budućnost je svijetla. Samo, naravno – uz prethodno odobrenje onoga tko ti piša po glavi.
