Gotovo svaka druga osoba koja u jednoj godini umre u Hrvatskoj, umre zbog srčano-žilnih bolesti, a u brojkama to je svake godine grad po broju stanovnika poput Sinja ili Virovitice. Dobra strana je što se posljednjih 15-ak godina kontinuirano smanjuje smrtnost od srčano-žilnih bolesti, prvenstveno zbog boljih načina prevencije, dijagnostike i njihova pravodobnog liječenja, navodi prof. prim. dr. sc. Nenad Lakušić, kardiolog iz Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice. Njegova knjiga “Kad srce zaboli” nedavno je objavljena u izdanju Medicinske naklade, a u njoj među ostalim objašnjava najčešće bolesti srca.
ANGINA PEKTORIS
Pritisak, bol, težina, pečenje, nelagoda ili nedostatak zraka, kako pacijenti najčešće opisuju anginu pektoris, kod osoba sa šećernom bolesti mogu izostati pa su ugroženije od infarkta
Angina pektoris je stanje prolazne slabije prokrvljenosti srčanog mišića koja, ako se ne liječi, dovodi do srčanog udara. Ako su žile bolesne i sužene, u stanjima manjih aktivnosti većinom zadovoljavajuće dopremaju krv srcu, ali kod većih fizičkih aktivnosti to postaje nedostatno, srce počinje patiti te se pojavljuju simptomi angine pektoris. Pacijenti ih različito opisuju: kao pritisak, bol, težinu, pečenje, nelagodu, nedostatak zraka i sl., većinom kod bržeg hoda, uspinjanja, trčanja ili nošenja tereta. Angiozna bol često se pojavljuje nakon obilnog obroka ili izlaska na hladnoću. Nakon što oboljela osoba prekine aktivnost, simptomi se povlače. To je stabilna angina pektoris koja zahtijeva odlazak liječniku i pravilno dijagnosticiranje, nakon čega slijedi odluka o liječenju. Nestabilna angina pektoris pojavljuje se i pri minimalnim aktivnostima ili čak u mirovanju. Takvo stanje zahtijeva žurni odlazak u najbližu hitnu stanicu. Dijabetičari, koji inače imaju značajno slabiju prokrvljenost srca uslijed neuropatije izazvane loše reguliranim šećerom ili neliječenjem, trebaju posebno paziti na srce jer se kod njih simptomi angine pektoris ne očituju pa su dijabetičari ugroženiji od razvoja infarkta ili nagle smrti.
BOLESTI SRČANIH ZALISTAKA
Kad je bolest blaga, ne uzrokuje značajne tegobe i tada se najčešće otkrije prilikom rutinskog sistematskog pregleda kao šum na srcu ili se očituje kao loš EKG
U srcu postoje četiri zaliska koji svojim pravovremenim otvaranjem i zatvaranjem srcu omogućuju pravilno funkcioniranje, a nazivaju se aortalni, mitralni, pulmonalni i trikuspidalni. Najčešće obolijevaju aortalni i mitralni. Njihovo neadekvatno funkcioniranje očituje se kao slabije ili nepotpuno otvaranje (suženje ili stenoza), nepotpuno zatvaranje (propuštanje krvi), insuficijencija, a moguća je i kombinacija navedenog. Bolest nekog od srčanih zalistaka može se pojaviti u svakoj životnoj dobi. Kada je bolest blaga, ne uzrokuje značajne tegobe. Katkad se bolestan zalistak slučajno otkrije prilikom rutinskog sistematskog pregleda kao šum na srcu ili kao loš EKG. No kako napreduje bolest, osoba sve slabije podnosi tjelesnu aktivnost, brzo se umara, otežano diše, osjeća nelagodu i bolove u prsima, nepravilan rad srca, katkad omaglice i nesvjestice. Kardiološke kontrole i UZV srca jednom godišnje su nužni, uz izbjegavanje svih većih napora, a ponekad je operacija dugoročno jedina razumna opcija liječenja.
SRČANI INFARKT
Srčani se udar može i atipično prezentirati kao nelagoda, bol u gornjem dijelu trbuha praćena mučninom i povraćanjem te kratkotrajnim gubitkom svijesti
Infarkt srca (miokarda) je odumiranje (nekroza) dijela srčanog mišića. To se većinom događa onda kada dođe do naglog smanjenja ili potpunog prekida protoka krvi kroz jednu od koronarnih arterija. Najčešće na aterosklerotski suženim mjestima gdje dolazi do pucanja plaka i stvaranja ugruška. Nekada do toga dođe i kada se ne radi o fizičkom ili psihičkom naprezanju, a nekad dolazi tijekom većeg fizičkog rada, sportske aktivnosti ili psihičke napetosti. Najčešći simptomi su pritisak, težina u prsima, pečenje, stezanje u prsima (“kao da netko kliještima čupa srce”), koje se može širiti u lijevo rame, ruku i donju čeljust ili čak u oba ramena ili samo desnu ruku. Simptomi ne popuštaju, a bolesnici su u klasičnim slučajevima oznojeni, uznemireni, blijedi i nedostaje im zraka. No srčani infarkt se može i atipično prezentirati kao nelagoda, bol u gornjem dijelu trbuha praćena mučninom i povraćanjem, kratkotrajnim gubitkom svijesti i sl.
Ovakve “želučane” tegobe, koje mogu biti čak i blagog intenziteta, često podcijene i pacijenti i neiskusnije medicinsko osoblje. Atipična klinička slika česta je u mlađih od 40 godina i starijih od 75 godina, kod žena i dijabetičara. U populaciji dijabetičara učestalost srčanog udara je 2-3 puta veća.
U čak do 30 posto svih srčanih udara događa se nagli gubitak svijesti (“samo se srušio”). Ako se ne provede postupak oživljavanja, rezultat je smrtni ishod. Srčani udar liječi se tako što se u što bržem vremenu od njegova nastanka “otvori” začepljena koronarna arterija lijekovima i/ili mehanički (“žicama i balonima”). Bolesnik sa srčanim udarom je u prvim satima i danima u vrlo rizičnom stanju jer može doći do teških aritmija, srčane slabosti, oscilacija tlaka i cirkulacijske nestabilnosti.
BOLESTI AORTE
Kada liječnik procijeni i nalazi potvrde da bi moglo doći do pucanja aorte, aneurizma se liječi kirurški sličnim principom kao kada se ugrađuju stentovi u koronarne arterije
Najveća krvna žila tijela – aorta izlazi iz lijeve srčane komore kroz prsni koš i trbuh, a iz nje se granaju arterije koje vode krv u glavu, ruke, trbuh, zdjelicu, noge. Stoga je jasno da je bolest ili oštećenje aorte po život opasno stanje. Disekcija aorte je uzdužni rascjep slojeva stijenke aorte gdje se može stvoriti ugrušak. Do ovog stanja dolazi zbog nekih prirođenih bolesti (Marfanov sindrom) te hipertenzije. Pojavljuju se jaki, razdirući bolovi u prsima, vratu, leđima, ovisno o distribuciji i proširenosti disekcije. Ako su zahvaćene velike krvne žile vrata (karotide), simptomi mogu biti neurološki ispadi i moždani udar. S obzirom na jake i iznenadne bolove u prsima, vrlo lako se ova bolest može zamijeniti sa srčanim udarom. Glavno liječenje je hitni kirurški zahvat, a osnova medikamentoznog liječenja je smanjenje bolova i agresivno snižavanje sistoličkog arterijskog tlaka na vrijednost 100-120 mmHg. Unatoč liječenju, smrtnost bolesnika s disekcijom aorte je velika.
Aneurizma aorte
Aneurizma aorte je vrećasto proširenje aortalne stijenke što može dovesti do njezina slabljenja i pucanja. Najčešće nastaje uslijed starenja, progresije ateroskleroze, neadekvatnim liječenjem visokog krvnog tlaka, a mogu je uzrokovati i neke genske bolesti, infekcije ili upalne bolesti stijenke aorte te trauma, primjerice nakon prometne nezgode. U početku nema tegobe, otkriva se slučajno rendgenom srca ili pluća ili ultrazvukom trbušnih organa.
Mogu se javiti bolovi u trbuhu, donjem dijelu leđa uz postojanje pulsirajuće tvorbe koja se (kod mršavih osoba) može i napipati, bolovi u prsima, nagon na povraćanje, otežano gutanje.
Kod blagih aneurizmi preporučuje se regulacija tlaka, masnoća u krvi, prestanak pušenja, regulacija tjelesne težine uz izbjegavanje dizanja tereta u jednoj ruci, regulacija stolice i ultrazvučno praćenje svakih 6 mjeseci do godinu dana. Kada liječnik procijeni i nalazi potvrde da bi moglo doći do pucanja aorte, aneurizma se liječi kirurški sličnim principom kao kada se ugrađuju stentovi u koronarne arterije. Suženje arterija koje dovode krv u noge (arterijska insuficijencija nogu) prate grčeviti bolovi u mišićima potkoljenice i/ili natkoljenica koji se pojavljuju tijekom fizičke aktivnosti, duljeg hoda, hodanja uz brijeg. Progresivno se smanjuje udaljenost koju osoba može proći normalnim korakom po ravnom bez pojave bolova u mišićima nogu (hodna pruga), bolovi traju sve dulje nakon prekida aktivnosti, a kasnije se pojavljuju i u mirovanju.
Od rana do gangrene
Vidljive su ranice na koži prstiju stopala, cijelom stopalu, donjem dijelu potkoljenice sve do pojave gangrene. Pored prevencije ateroskleroze, prestanka pušenja i reguliranja težine, važno je svakodnevno hodanje do pojave bolova u mišićima. Tada treba stati i odmoriti se, a nakon toga nastaviti s hodom i vježbanjem. Tako se održava cirkulacija i smanjuje mogućnost progresije bolesti.
ARITMIJE
Nepravilan i neujednačen rad srca – fibrilacija atrija – važno je na vrijeme otkriti i liječiti jer osobe s fibrilacijom atrija imaju višestruko veći rizik od nastanka moždanog udara
Pojedinačni “preskok” srca, odnosno preuranjeno srčano stiskanje izvan “voznog reda” naziva se ekstrasistola. Ubrzani i pravilan rad srca naziva se tahikardija, a ako je srčana frekvencija nepravilna i ubrzana, to je tahiaritmija. Obrnuto, usporen i pravilan rad srca (manje od 60 otkucaja) je bradikardija, a usporen i nepravilan ritam bradiaritmija. Nisu sve aritmije iste, a mogu uzrokovati cijeli spektar simptoma; od blažih koji se otkriju na EKG-u do najtežih koji uzrokuju nagli gubitak svijesti (sinkopa) i naposljetku prestanak rada srca.
Poremećaji štitnjače
Aritmije mogu uzrokovati i poremećaji rada štitnjače, anemije, prirođeni poremećaji srca i sl. Kada se posumnja na aritmiju, potrebna je liječnička obrada jer su neke aritmije bezopasne i ne treba ih liječiti, a neke, uz koje pacijent i nema značajnih tegoba, mogu biti opasne. Fibrilacija atrija nepravilan je i neujednačen rad srca čest u starijoj životnoj dobi, u onih s višegodišnjom hipertenzijom, poremećajem funkcije štitnjače, s koronarnom bolešću ili poremećajem funkcije srčanih zalistaka te nakon operacije srca. Katkad se može pojavljivati i u osoba mlađe životne dobi. Simptoma ili nema ili se javlja nelagoda i bol u prsima, lupanje i nepravilan rad srca, otežano disanje i sl. Liječi se s nekoliko skupina lijekova i važno ju je otkriti i liječiti jer osobe koje imaju fibrilaciju atrija imaju i povećan rizik za moždani udar.
Što očekivati nakon ugradnje premosnica
Često nakon učinjene analize koronarnih arterija (koronarografije) nije moguće proširiti suženje ugradnjom stenta ili proširenjem žile balonom te se ugrađuje srčana premosnica, odnosno aortnokoronarno premoštenje (CABG, Coronary Artery Bypass Grafting). Princip CABG-a je premoštenje značajno suženog ili začepljenog mjesta unutra koronarne arterije. Gornji spoj premosnice kirurg zašije na početni dio aorte, dok donji spoj zašije ispod mjesta suženja koronarne arterije. Glavna venska premosnica koju kirurg koristi za CABG je velika nožna vena, glavna arterijska premosnica koju koristi je lijeva unutarnja prsna arterija, a kao premosnicu može uzeti i palčanu arteriju na podlaktici. Kod aterosklerotske promjene arterija nogu koriste se premosnice od umjetnih materijala. Riječ je o velikim i kompleksnim operacijama kod kojih su moguće komplikacije, no one se danas većinom uspješno liječe, a oporavak je individualan, postupan i traje mjesecima. Umor s vremenom nestaje, kao i bolovi u području reza za što u prvim danima i tjednima treba obavezno uzeti lijekove protiv bolova, a ne ih trpjeti. S vremenom nestaju i oteklina i utrnulost noge ili podlaktice (koje su korištene za premosnicu). Poremećaji spavanja, promjene raspoloženja, smanjen apetit, čak i promijenjen okus hrane često se pojavljuju nakon ovakvih operacija.
