Šta su sve Tarabići “vidjeli” u 19. vijeku: KOSOVO ĆE BITI IZGUBLJENO, TAMO ĆE “SVAKA POGAN HODATI”!

Predvidjeli su budućnost Balkana i svijeta, Titovu epohu, krvavi raspad Jugoslavije, bombardiranje Srbije i omraženost Srba u svijetu. Javnosti su dostupni samo rijetki primjerci štampanih izdanja “Kremanskih proročanstava”. Za njih se sumnja da su cenzurirana jer je riječ o mističnom djelu koje nagovještava ponor srpstva i ne uklapa se u srpsku junačku mitologiju. U pojedinim periodima njihove riječi bile su čak i zabranjene, ali je njihov mit itekako živio i koristio se i za političke igre i propagandu, naročito u vrijeme Slobodana Miloševića

Mitar (1829. – 1899.) i Miloš Tarabić (1809 – 1854.) najpoznatiji su srpski proroci 19. vijeka. Bili su priprosti i nepismeni seljaci. Rođeni su u selu Kremna u blizini Užica prema kojemu se njihova proročanstva nazivaju Kremansko proročanstvo. Tarabići su doselili iz Hercegovine. Ubrzo nakon doseljenja okumili su se sa svećeničkom obitelji Zaharić. Kumska veza je doprinijela da svećenik Zaharije Zaharić bude svjedok proročanstava Tarabića i da ih pomno zapisuje za buduće naraštaje.
Miloš je bio osamljenik i nije volio društvo. Ljeta je provodio na planini čuvajući stado ovaca, a zimi je često šetao do obližnje borove šume. Na pitanja sumještana da li mu je hladno i kako se ne boji vukova u šumi, odgovarao je
– Zvijezde me griju, a i vuci su samo božje ovce.

Vječiti neženja

U selu je bio poznat kao vrlo bistar i pametan čovjek. Kako nije volio ljude razgovarao je jedino sa svećenikom Zaharijem. Znao mu je reći:

– Vidiš moj kume Zarija, ja ti tamo u gori gledam, sve vidim i čujem. Tako saznajem što će biti sa svima nama, ovim narodom i ostalim svijetom. Kako ja to sve gledam i čujem, ne znam ti ovim jezikom objasniti, ne znam koju riječ da nađem.
Prvo Miloševo predviđanje bilo je kada je previdio vlastitu smrt. Majka ga je često nagovarala da se što prije oženi na što joj je odgovarao:

– Čujes li ti majko, nemoj me tjerati da se ženim! Ja se ženiti neću. Kad budem navršio 45 godina života, onda ćeš me ukopati, ženiti me nikada nećeš.
Umro je na svoj rođendan, 6. februara 1854. u 45. godini.

Drugi kremanski prorok bio je Mitar Tarabić. Kao i stric Miloš bio je nepismen, ali za razliku od njega nije bio samotnjak. Svoja proročanstva navodno je dobivao od pokojnog Miloša koji mu se često ukazivao tokom noći. Mitar se puno preciznije izražavao o budućim događajima, a neka proročanstva svog strica je dodatno objasnio. U svojim vizijama Mitar je opisivao sadašnje kulture i civilizacije, te govorio o stvaranju novog i savršenijeg čovjeka u budućnosti. Poznato je da je Mitar predvidio i Zaharijinu smrt. Navodno mu je rekao:

-U onoj godini u kojoj će biti kraj velikaškog svjetskog pomora (Prvi svjetski rat), ti ćeš kume umrijeti.

Zabrane i tumači

Kremanska proročanstva do sada su se ispunjavala. Tarabići su nagovijestili ubistvo kneza Mihajila Obrenovića 1868. godine, ubistvo srpskog kralja Aleksandra i kraljice Drage Obrenović 1903. godine, Prvi svjetski rat, stvaranje Jugoslavije, atentat na Stjepana Radića, atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseillesu 1934. godine, Drugi svjetski rat, Užičku republiku, dolazak Tita, rezoluciju Informbiroa te raspad druge Jugoslavije i osamostaljenje Slovenije, Hrvatske, BiH i Makedonije.

Predvidjeli su i potpun raspad Austrije poslije Prvog svjetskog rata “kada će Srbija biti kao velika carevina”. Pretkazanje Drugog svjetskog rata nazvali su “prevlašću krivog nekrsta”. Među njihovim najpoznatijim proročanstvima je da će u Bosni Srba ostati toliko da će svi stati pod jednu šljivu, iako neki istražitelji i tumači njihovih proročanstava ne vjeruju u tu ideju.

U neka pretkazanja bili su upućeni i visoki državni dužnosnici. Politički najzanimljivije i najosjetljivije proročanstvo vezano je uz dinastiju Obrenović. Za vrijeme ove dinastije bio je zabranjeno govoriti o Kremansko proročanstvima. Svako ko bi ga spomenuo završio bi u zatvoru. Za proročanstvo se najviše zanimala dinastija Karađorđević jer je govorilo o smjeni dinastija. Inače, sadržaj njihovih pretkazanja znali su svi srpski vladari. Rukopis je dugo bio zabranjen za objavljivanje.
Neka od proročanstva koja su se ispunila su pojavljivanje Josipa Broza Tita, “Nacrtali” su ga kao čovjeka sa “očima plavim, na bijelom konju će se pojaviti među ljudima … Zvijezda će sijati na njegovom čelu …

Neprijatelj će ga hvatati širom zemlje … On će okupiti moćnu armiju i osloboditi Beograd … Istjeraće neprijatelja i naša zemlja će biti veća nego ikad.

Plavoki vladar na bijelom konju

U svojim proročanstvima Tarabići su opisali život za vrijeme Tita. U zapisima stoji:
– U našoj zemlji vrijeme mira i prosperiteta će trajati dugo vremena … mnoge generacije će se roditi i umrijeti u miru … čitaće o ratu samo u knjigama i različitim čudnim aparatima … ljudi ce jesti samo bijeli kruh … voziće se u kočijama bez volova … letjeće nebom … mnoge fabrike će se izgraditi … ljudi će napuštati zemlju i raditi u njima … Srbija će prosperirati najbolje dok njom vlada čovjek s plavim očima na bijelom konju … On će nam donijeti neku novu vrstu religije … zaposjesti će naš tron … biće jak i zdrav … živjeće dug život … blizu 100 godina … voljet će lov … jednom prilikom past će sa svoga bijeloga konja, povrijediće i izgubiti nogu … od ove povrede neće umrijeti već od starosti … ”

Tarabići su predvidjeli raspad Jugoslavije i vrijeme nakon Tita. Govorili su kako će “nakon Tita našom zemljom vladati neka “Komisija”, što bi prema objašnjenju trebalo biti osmeročlano Predsjedništvo SFRJ. Ipak, su naglasili da ”više nikada neće biti kao prije“.

Tarabići su predvidjeli i napad snaga NATO-a na ciljeve u Srbiji. Zaharija je zapisao njhove riječi kako će se “Srbi naći na granici, ali neće znati stati. Cijeli Svemir će ih moliti da se smire i čuju glas dobrote u svojim srcima, ali neće otvoriti ogledala svoje duše. Neće poslušati zakon životnog smisla. Mržnja će se pretvoriti u besmisao, izbiće rat. Sile koje će ratovati imat će veliko znanje, borit će se i na zemlji iu zraku i na vodi. Iznad ove zemlje (Srbije) vodit će se rat u zraku i to će Srbi skupo platiti“.

O Titu, Miloševiću, Obrenovićima….

Nije poznata ni sudbina originalnog rukopisa, bilježnice u koju je svećenik Zaharije zapisivao vizije Tarabića. Prema jednoj verziji originalni rukopis se čuva u arhivu srpske akademije znanosti i umjetnosti, a prema drugoj u posjedu je Dejana Malenkovića, praunuka svećenika Zaharije. Prema trećoj verziji Tito je lično naredio da se rukopis zacementira u temelje jednog vojnog objekta u Beogradu.

Poznato je da je originalni rukopis svećenika Zaharije oštećen u požaru 1943. za vrijeme bugarskog bombardiranja Srbije. Drugi rukopis užičkog svećenika Gavrila Popovića, u kojem su također dijelovi proročanstva, navodno je sazidan u temelje Doma JNA u Užicama. Javnosti su dostupni samo rijetki primjerci tiskanih izdanja “Kremanskih proročanstava”. Za njih se sumnja da su cenzurirana jer je riječ o mističnom djelu koje nagovještava ponor srpstva i ne uklapa se u srpskim junačku mitologiju.
“Proročanstva” su u najvećem broju dodavana pošto se neki događaj već desio, pa onda kao to su Tarabići rekli da će se desiti, pa ide citat sa nepravilnim arhaičnim srpskim jezikom da se dobije na autentičnosti.

Smatra se da je od objavljenih izdanja “Krernanskih proročanstava” najvjerodostojnije ono dr. Radovana Kazimirovića iz 1941. štampano u Beogradu. Nova izdanja autora Dejana Malenkovića i Dragoljuba Golubovića iz 1985., 1988. i 1995. su skraćena i prema nekim izvorima, nakićena pretjeranim tumačenjima.
Tokom okupacije Srbije u II svjetskom ratu, navodno je Gestapo pokupio jedno od nekoliko originalnih tumačenja i odnesena su u Njemačku. Neko tvrdi da ih je lično Hitler čitao, što može opet biti jedna od propagandnih konstrukcija pojedinih režima.

Za vrijeme Kraljevine Srbije Obrenovići su zabranili sva izdanja proročanstava jer na jednom mjestu postoji zapis da će se odroditi od naroda i da će doći Karađorđevići na njihovo mjesto. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije opet je sve iskrivljeno, izdodavano, a izbrisani su zapisi da će kralj pobjeći i ostaviti narod na nemilost tuđinu (Petar II Karađorđević i II svj. rat ). U Socijalističkoj Jugoslaviji prvo su zapisi bili strogo zabranjeni, a onda su pomalo puštani potpuno izmišljeni citati da će “doći čovjek sa zvjezdom na čelu (Tito) i donijeti spas, blagostanje, sreću…”, iako se tvrdi da u originalnim rukopisima, Tarabići ne govore lijepo o Titu. Valjda su prema njemu osjećali mržnju i to je jedina mržnja koja je zapisana. O svim bićima (pčelama, vukovima…) su govorili da umiru, jedino su za Broza naveli “da će veliki zlotvor crknuti kada mu odsjeku nogu”.

Izgleda da je i sam Tito došao do originalnih rukopisa i to je bio razlog što je odlučno odbijao amputaciju noge.

Dolaskom Miloševića na vlast pojavio se zapis “da će doći čovjek široka čela i donijeće spas narodu”. Kako i koga je spasio – istorija je svjedok. U originalnom rukopisu, prema tvrdnjama našeg izvora, postoji i zapis koji opisuje događaje devedesetih godina. Jedan od njih glasi ovako:

– Srpska nebraća koja srpski pričaju sa greškom će napasti našu silnu vojsku i njihovi lovci i šumari otjeraće našu vojsku (Slovenija), a onda će naša nebraća koja srpski pričaju bez greške napasti našu vojsku i biće borbe i izgubićemo kad padne varoš koja se zove kao Knić (mjesto u Srbiji).
Jedino od Srba što su ratovali ostaće u Bosni, ali ne zajedno sa Srbijom. Za Kosovo su rekli da će biti izgubljeno i “da će po Kosovu svaka pogan hodati” kao i da će biti vraćeno, ali za mnogo godina.

Gdje je originalni rukopis?
Glas Amerike tokom bombardovanja Srbije je forsirao rečenicu da će “svi Srbi stati pod jednu šljivu”. Međutim, taj zapis se, kako tvrde oni koji su imali priliku čitati originalne rukopise, nigdje ne postoji. Ako je vjerovati našem izvoru, jedini originalni rukopis proročanstva se nalazi i čuva se u sefu na Sorboni kao najčuvaniji dokument u Francuskoj, mada po jednoj drugoj verziji taj originalni rukopis se čuva u arhivu Srpske akademije nauke i umjetnosti.

Naš izvor tvrdi da je imao razgovor sa osobom koja je dobila odobrenje da na 30 minuta vidi taj dokument. On kategorički tvrdi da nije uspio pronaći dijelove u kojima se spominje Miloševićeva epoha ili nestanak Srba u BiH.

Jedno je sasvim sigurno: što se tiče proročanstva Tarabića sva tumačenja i sve legende koje ih prate ne mogu se provjeriti. Ipak, i danas se u njihovom rodnom selu ljudi drže njihovih riječi pa se često može čuti
– Ako su Tarabići tako rekli, tako će i biti!

(aura.ba)