‘SA 27 GODINA NISAM UDATA, NITI IMAM DJECU, JER NEMA ME NIKAD KUĆI: UJUTRU USTAJEM U PET SATI, A VRAĆAM SE U POLA JEDAN NAVEČER KAD ZAVRŠIM SMJENU’
27-godišnja Svjetlana Žunić iz Doboja svaki dan, između ostalog, autobusom prevozi radnike od Doboja do Tešnja.
Iako je mlada, ima bogato iskustvo u upravljanju motornim vozilima.
Njeni putnici su zadovoljni kako se Svjetlana snalazi za volanom i smatraju da su u sigurnim rukama, dok putuju autobusom kojim upravlja ova svestrana mlada djevojka.
Osim autobusa Svjetlana godinama vozi i kamion. Utovari i istovari kamiona su njena svakodnevnica.
Otkrila je zbog čega je počela da se bavi ovim po mnogima, ‘muškim poslovima’.
– Isključivo iz finansijskih razloga sam počela sa vožnjom kamiona, jer mislim da se kod nas još samo u ovom poslu može zaraditi. Primjetno je da se osobe sa završenim fakultetima u našoj zemlji muče da pronađu posao, ako nisu stranački opredijeljene. Student sam na Ekonomskom fakultetu, smjer računovodstvo i bankarstvo, do kraja mi je ostalo još nekoliko ispita, ali se ne vidim u tim poslovima u budućnosti. Prije pola godine sam krenula sa vožnjom autobusa, jer sam imala sve preduslove da počnem da radim i taj posao.
Vozači kamiona u inostranstvu su dobro plaćeni, kakva je situacija u BiH po tom pitanju, može li se zaraditi?
Samo od vožnje autobusa, ne može! Iako je prevoz putnika velika odgovornost, ovi poslovi su kod nas veoma malo plaćeni, tako da još uvijek vozim i kamion. S druge strane zbog ovog posla trpi moj privatni život, jer nemam puno slobodnog vremena.
Sa 27 godina života nisam udata i nemam djece, jer me nema nikad kući, svako jutro ustajem u pet sati, a vraćam u pola jedan navečer kad završim smjenu.
Da li je bilo predrasuda i negativnih komentara?
Putnici u mom autobusu su većinom iz okoline Doboja, mnogi me poznaju od ranije i znali su da sam vozala i kamione. Nije im bilo neobično, tako da nisam doživljavala neke neugodne stvari ili komentare. Možda su jedino zanimljive reakcije ljudi iz saobraćaja koji me prvi put sretnu i vide, pa se okreću, gledaju i slikaju me iz svojih automobila, jer im je sigurno neobično vidjeti ženu za volanom autobusa.
Šta bi mogla izdvojiti kao najstresniju situaciju u svojoj vozačkoj karijeri?
Na svu sreću nisam doživjela ništa loše. Najstresnije mi je kada sa kamionom dođem na granicu, pa se umjesto planiranih dva sata, zadržim dva dana. Gdje se vidiš u budućnosti? Ja sam emotivno vezana za svoju zemlju i ne bih je voljela nikada napustiti.
Imala sam dosta veza i preporuka da u instranstvu radim ovaj posao, ali sam ih do sada sve odbijala. Ipak, ako se situacija u BiH ne popravi, možda se odlučim i na takav korak, ne samo ja, nego bi to u budućnosti mogao uraditi veliki broj mladih ljudi iz naše zemlje, piše Source.
hayat
