TRI ZLATNA PRAVILA S KOJIMA ĆETE UVIJEK IZBJEĆI TROVANJE HRANOM
Raspon temperatura u kojem se razvijaju i šire bakterije na hrani naziva se opasna zona (Danger Zone). Agencije koje se bave sigurnošću hrane definiraju zonu opasnosti od otprilike 5°C do 60°C stepeni. FSIS (Američka agencija za sigurnost hrane) propisuje da potencijalno opasna hrana se ne smije pohranjivati na temperaturama u tom rasponu kako bi se spriječile bolesti nastale trovanjem hranom.
Na primjer, temperatura hladnjaka bi trebala biti ispod 4°C, a hrana koja se ostavlja van hladnjaka ne bi se smjela jesti nakon samo dva sata stajanja na temperaturama od 5°C do 60°C stepeni. Mikroorganizmi rastu puno brže pri temperaturama između 21°C i 47°C.
Križna kontaminacija je navedena kao drugi najčešći uzrok trovanja hranom. Najčešća križna kontaminacija ide sa sirovog mesa te neopranog voća i povrća na druge namirnice koje se nalaze u neposrednoj blizini.
Druga česta križna kontaminacija je potaknuta pljesnivim hljebom. Neki ljudi imaju običaj pljesnivi dio hljeba odrezati i pojesti ‘čisti dio’, što je jako opasno. Kad hljeb počne pljesniviti, ne postoji čisti dio. Ljudi koji jedu pljesnivi hljeb riskiraju ozbiljne zdravstvene probleme. Spore plijesni se brzo šire i potreban je dodatni oprez sa svom hranom koja se nalazi u blizini pljesnivog hljeba.
Plijesan su mikroskopske gljivice, a postoji nekoliko vrsta od kojih neke u hranu otpuštaju mikotoksine, zbog kojih se s vremenom ljudi mogu jako razboljeti. Oni koji jedu pljesnivi hljeb imaju veću vjerojatnost za oštećenje bubrega i jetre te oslabljenje imuniteta.
Čak i kod kupljenog narezanog hljeba nije sigurno uzeti narezanu krišku koja golim okom izgleda čisto, ako se na nekim drugim kriškama već pojavila plijesan. Nije čista, i već se na svim kriškama nalaze spore plijesni. Cijeli hljeb je prekrivena sa hiljadama spora plijesni. I zato ju je bolje baciti u smeće, prenosi 24sata.
Sir načet s plijesni isto može prouzročiti ozbiljne zdravstvene probleme, osim u slučaju onih vrsta koje su proizvedene s određenom količinom plijesni.
U pravilu, kod sira kojeg je načela plijesan treba odrezati oko jedan centimetar sira oko dijela načetog s plijesni kako bi se izbjeglo akutno trovanje ili dugoročna oštećenje imuniteta, jetre i bubrega.
Treće pravilo kojeg se treba držati je preporuka da se ostaci od ručka ili večere čuvaju i jedu najduže tri dana, nakon čega ih se treba baciti.
To uključuje špagete bolognese i rižu, koja je jako podložna kvarenju. To nema veze s načinom na koji se rižu podgrijava, već je direktno povezano s načinom na koji ćete ju pohraniti. Sirova riža ima na sebi mikroorganizme Bacillus cereus koji se jako brzo razmnožavaju. Oni mogu prouzročiti trovanje hranom, pa čak i ako je riža skuhana.
Problem nastaje kad skuhanu rižu ostavite na sobnoj temperaturi. U tom slučaju se spore množe i prerastaju u bakterije koje mogu izazvati trovanje. Što duže riža ostane stajati, to je veća koncentracija bakterija i veća mogućnost da se otrujete.
Kako biste izbjegli ovakvu situaciju, nemojte ostavljati kuhanu rižu na sobnoj temperaturi duže od sat vremena. Nakon toga ju stavite u hladnjak. Uzmite si vremena i preselite rižu u neku posudu namijenjenu za hladnjak i pospremite. Ako to napravite, nećete se nepotrebno izložiti trovanju hranom.
HAYAT
