Diskovi i pršljenovi najviše stradaju zbog PSIHE: Poznati doktor dao objašnjenje i način izlječenja!
Liječnik i psihoterapeut Ruediger Dahlke tvrdi kako su bolesti kičme najviše uvjetovane stanjem psihe pa su tako stres, “teret” briga i brojna druga duhovna opterećenja koja obrazlaže – glavni krivci za te probleme. “Ovo su 6 pitanja koja morate sebi prvo postaviti”, upozorava doktor!
Čak 550 mišića i 400 tetiva i ligamenata, kao i 35 pojedinačnih pršljenova – ovako izgleda kičma u brojkama, taj stup našeg tijela koji, nažalost, sve više strada pod “teretom” modernog načina života.
Ako isključimo genetsku predispoziciju i povrede, premalo kretanja, tj. zanemarivanje fizičke aktivnosti, glavni je razlog što sve više ljudi danas pati od bolova u kičmi.
Ali, kako tvrdi autor knjige „Bolest kao govor duše“, liječnik i psihoterapeut Ruediger Dahlke, problemi s diskovima (od njih ovisi pokretljivost), pomicanje pršljenova, problemi s držanjem, skolioza i druge bolesti kičme, uveliko su uvjetovani i stanjem psihe pa tako stres, “teret” briga koji sebi stavljamo na leđa i brojna druga duhovna opterećenja ustvari su glavni krivci za probleme s kičmom.
Diskovi se prilagođavaju raznim opterećenjima
Pod nesvjesnim duhovno-duševnim opterećenjima stradaju prvenstveno diskovi, ta mekana elastična jezgra koja se prilagođava pokretima kičme i djeluje poput amortizera prilikom udaraca i istezanja.
“Diskovi se, dok je to moguće, prilagođavaju različitim opterećenjima, ali prije ili kasnije bude im svega dosta i njihova ovojnica od vezivnog tkiva pukne i dolazi do teške povrede – hernije diska. Najčešće mjesto nastanka hernije proizlazi iz anatomskih predodređenosti. Na mjestima gdje sistem amortizera najslabije amortizira, a teret je najteži, diskovi su najviše izloženi opterećenju. Više od 90% hernija pogađa donja tri diska”, kaže dr Dahlke, napominjući da hernija diska utjelovljuje sklonost izmicanju pod pritiskom.
Operacijom se, tvrdi dr Dahlke, to stanje može kratkoročno olakšati, ali se problem tako gura dublje u sjenu, odakle će se ponovo javiti kad se za to ukaže prilika.
“Problemi s hernijom diska počinju znatno prije nego što se manifestiraju kao neizdrživ bol. Zdrava elastična želatinozna jezgra u unutrašnjosti diska obično, pod svim pritiscima i opterećenjima, prirodno uzmiče prema istegnutoj strani. Ako se izgubi elastičnost, više se ne može tako lako pomicati. Ako pritisak poraste, povećava se opasnost od pucanja vanjskog vezivnog prstena, pri čemu jezgra izlazi kroz pukotinu i pritiska živce izazivajući jak bol. Nastala bol širi se niz živčana vlakna prema periferiji. Kod tipičnog išijasa može sezati sve do stopala”, objašnjava dr Dahlke.
On napominje i kako u pojedinim slučajevima može doći i do oduzetosti nogu, ali i mokraćnog kanala ili crijeva.
“Kod akutnih slučajeva hernije, istisnuta jezgra sama od sebe se vraća na svoje mjesto, a u mnogim slučajevima može se vratiti tako što se “objesimo rukama o neku prečku ili tretmanom kod kiropraktičara. Međutim i nakon toga pri svakom ekstremnom pokretu možete očekivati novu herniju diska”, upozorava stručnjak navodeći kako se pravo rješenje ovog problema skriva u odstranjivanju tereta na duhovno-duševnoj razini.
Pitanja koja morate sebi postaviti
On navodi šest ključnih pitanja koje sebi trebaju postaviti svi koji često pate od išijasa:
1. Kako stoje stvari s moralnošću u mom životu?
2. Pokazujem li stav, odnosno zauzimam li se za važna pitanja?
3. Jesam li fleksibilan i savitljiv, sposoban za istinsku poniznost?
4. Je li moj ženski dio pod pritiskom ili čak ucijenjen od strane mog muškog dijela?
5. Nosim li nesvjesno teret u koji svjesno ne vjerujem?
6. Kakav teret podnosim da bih stekao priznanje?
Dr Dahlke vjeruje da je i pomicanje prvog vratnog pršljena, odnosno situacija kad atlas pokušava napustiti svoju tešku i odgovornu ulogu tako što se izmiče u stranu, ustvari riječ o pokušaju izbjegavanja nametnute odgovornosti.
“Jedino smisleno rješenje je ispraviti glavu. Naravno, najbolje je kad to možemo učiniti u prenesenom značenju. Ali, prvi korak izvana mora napraviti kiropraktičar. Odlučnim pokretom, trzajem, namjestit će pršljen na njegovo mjesto, ali isključivo fizičko namještanje dugoročno nije dovoljno, jer pršljen i dalje zadržava sklonost pomicanju, sve dok se situacija ne raščisti i u prenesenom značenju. Pouka pomaknutog atlasa je u tome da treba iskočiti iz uobičajenog pravca kretanja pa makar to bilo i iznenada i glavu okrenuti u drugom smjeru, katkad dopustiti da nam nešto zavrti glavu, ali ne kiropraktičar”, kaže dr Dahlke.
Ljudi s bolovima u vratu trebaju se zapitati protiv čega se buni njihov atlas, je li im glava postala nepodnošljiv teret, što bi moglo zaokrenuti situaciju, a što je vratiti na pravo mjesto i u kojoj su mjeri zaista prilagodljivi.
Kod skolioze ili krivljenja kičme u stranu riječ je o nesvjesnom odstupanju od sredine u nekom značajnom području. Tjelesna iskrivljenost podudara se s duševnom.
“Tu je najviše riječ o “hvatanju krivina” koje oboljeli i ne primjećuju, a zakrivljenje uvijek ima dvostruki karakter: od nečega se odvraćamo, dok se nečemu drugom okrećemo. Zanimljivo je da ima znatno više skolioza koje se naginju na desnu stranu, a to je muška strana. Tako je jedan moj pacijent prilikom terapije shvatio da je njegova skolioza započela u pubertetu, kad se nije uspio usprotiviti ocu pa mu se fizički izmicao. Ljudi s takvim iskrivljenjem najčešće pokušavaju se pomaknuti i izbjeći otvorenu iskrenost.
Njihova kičma se krivi otkrivajući slične čovjekove sklonosti i u prenesenom značenju, koje on sam sebi ne želi priznati. Umjesto direktne komunikacije, oni su skloni vrtjeti druge oko malog prsta i biraju prečace kako bi izbjegli prepreke. Ali, pritom katkad zalutaju na zaobilaznom putu pa njih netko smota oko malog prsta”, kaže ovaj doktor.
On dodaje da je u tim slučajevima korisno zapitati se od koje ste se strane okrenuli, a koja vam preostaje; što je u vašem životu ostalo uskraćeno; koje prepreke zaobilazite, što je s vašom iskrenošću i na kakve ste kompromise spremni.
Ruediger Dahlke (68) je njemački liječnik i psihoterapeut. Završio je medicinu u Münchenu, a nakon toga se posvetio usavršavanju prirodnih metoda liječenja i prošao proširenu obuku iz različitih psihoterapijskih pravaca. Zajedno sa suprugom Margit Dalke osnovao je isceliteljski centar u Sarmahu kod Johanneskirchena u Donjoj Bavarskoj.
