Mapa Piri Reisa stara 500 godina negira službenu istoriju ljudske rase?

Ako je Antarktik zaista bio dalje na sjeveru (nego što je sada) i ako nije bio pokriven ledom do prije 6.000 godina prije Krista, tko je onda živio u to vrijeme da je mogao to zabilježiti na karti prije svih poznatih civilizacija?

I tko je to mogao učiniti dugo prije izmišljanja morskog kronometra u 18. stoljeću, koji je konačno riješio problem točnog praćenja zemljopisnih dužina na visokim morima?

Ako je konvencionalno znanje o povijesti ljudske rase točno, onda ljudska civilizacija nije dovoljno stara, niti je bila toliko napredna, da bi joj se pripisala mnoga misteriozna monolitska i arheološka nalazišta diljem svijeta.

Mjesta kao Gobekli Tepe u Turskoj, bosanske piramide i Adamov kalendar u južnoj Africi postavljaju isto pitanje: ako ljudska civilizacija navodno nije dovoljno stara da napravi ova mjesta, tko je onda, ili što, imao kapacitet da napravi toliko detaljnih građevina diljem svijeta?

Jasno je da je naše razumijevanje povijesti nepotpuno i da postoji mnogo uvjerljivih dokaza koji ukazuju da su na Zemlji postojale inteligentne i civilizirane kulture dugo prije nego što su se ljudske kulture pojavile na Bliskom istoku navodno tek oko 4.000 godina prije nove ere.

Mapa otomanskog gusara, pomorca, admirala i kartografa Sulejmana veličanstvenoga – Piri Reisa iz 1513. godine je dio pojavljivanja kompletnije priče o našoj povijesti, koja naveliko izaziva rašireno shvaćanje.

Pravljenje mapa je složen zadatak, a smatra se da se prvi put pojavilo 1.000 godina prije nove ere s babilonskim glinenim pločama.

Antarktik je službeno prvi put uočen na ruskoj ekspediciji 1820. godine i u potpunosti je prekriven ledenom površinom za koju se smatra da se formirala prije oko 34-45 milijuna godina.

Iz tog razloga, Antarktik se nije mogao pojaviti na karti prije 1820. godine. A sve karte koje sadrže Antarktik trebale bi imati naznačene ledene polove koji su stari nekoliko milijuna godina.

Mapa svijeta koju je napravio otomanski kartograf Piri Reis, izaziva izvjesne sumnje o tome što zaista znamo o drevnim civilizacijama.

Mapa Piri Reisa, koja se fokusira na zapadnu Afriku, istočnu obalu Južne Amerike i sjevernu obalu Antarktika, sadrži detalje obale za koju mnogi povjesničari i geolozi smatraju da je Zemlja kraljice Mode, tj Antarktik.

Nevjerojatno, na ovoj karti ledeni kontinent nije prekriven ledenom površinom, već gustom vegetacijom.

Kako mapa iz 1513. godine može sadržavati kontinent koji je otkriven tek 1820. godine?

I ako su kontinent otkrile civilizacije koje su se pojavile 4.000 godina prije nove ere, zašto nema ledenih površina na karti?

Paradoksi na ovoj karti nisu imali većeg značaja dok Charles Hapgood, profesor povijesti iz New Hampshirea, SAD nije rekao da informacije na karti Pirija Reisa podržavaju drugačiji pogled na geologiju i drevnu povijest.

Hapgood je vjerovao da je mapa potvrdila njegovu svjetsku geološku teoriju, koja objašnjava kako su veliki dijelovi Antarktika mogli biti bez leda do oko 4.000 godina prije nove ere.

Hapgoodova prezentacija je toliko uvjerljiva da je čak i čuveni teoretski fizičar i filozof Albert Einstein napisao podržavajući komentar za Hapgoodovu knjigu iz 1953. godine: “Njegova ideja je originalna, puna razumljivost i – ako se dokaže – od velike važnosti svemu što je vezano za povijest površine Zemlje” – Albert Einstein.

Mapa bez sumnje nije prijevara, jer je potvrđeno autentična, ali informacije na karti su za provjeru. Sam Piri Reis napominje da je karta nacrtana prema informacijama sa starijih mapa, grafika i zapisa, od kojih su mnoge, kako Hapgood kaže, kopirane i prepisivane iznova još od prije uništenja Aleksandrijske knjižnice u Egiptu, koje je izbrisalo veliku količinu literature i kulturnog znanja.

Hipoteza otvara vrata mogućnosti da je neka zaboravljena drevna civilizacija imala kapacitet da putuje do Antarktika, obilježavajući zemlju s tehnologijom za pravljenje mapa, nekad prije nego što su se ledne površine formirale. To je značajno razilaženje s našim trenutnim shvaćanjem povijesti.

Odsustvo ledenih površina na karti Piri Reisa je u najmanju ruku čudno, a 1960. godine Hapgood je iznio svoje teorije zrakoplovstvu SAD. Hapgood je pitao, između ostalog, je li oblik kontinenta, kako je prikazan na Reisovoj karti, sličan obliku kontinenta pod ledom, kao što je otkrilo nedavno testiranje zrakoplovstva o seizmičkim podacima kontinenta. Odgovor je bio zapanjujući:

“… Geografski detalji prikazani u donjem dijelu karte nevjerojatno se dobro slažu sa seizmičkim profilom koji je napravila švedsko-britanska antarktička ekspedicija 1949. godine. To znači da je obala mapirana prije nego što je postala prekrivena ledenom površinom. Ledena površina u ovoj regiji je sada debela oko 1,5 kilometar. Nemamo pojma kako bi se podaci na ovoj karti mogli uklopiti s razinom zemljopisnog znanja u 1513. godini.” – Harold Z. Ohlmeyer, Potpukovnik, zapovjednik USAF-a.

Ako Hapgoodova teorija vrijedi, kao što je Einstein vjerovao, onda je postojao period vremena od oko 13.000-te godine pne do 6.000-te godine pne kada je Antarktik bio bliži ekvatoru, te je tamo vladala relativno tropska klima, kao u dijelovima Južne Amerike.

Ovo je uzrokovano iznenadnom promjenom čitave Zemljine litosfere, teoretizirao je on, s istodobnim pomicanjem svih kontinenata na njihovu trenutnu poziciju što je mnogo drugačije shvaćanje nego široko prihvaćeno objašnjenje o teoriji tektonskih ploča.

Ako je Antarktik zaista bio dalje na sjeveru nego što je sada i ako nije bio pokriven ledom do prije 6.000 godina prije Krista, tko je onda živio u to vrijeme da je mogao to zabilježi na karti, prije svih poznatih civilizacija? I tko je to mogao učiniti dugo prije izmišljanja morskog kronometra u 18. stoljeću koji je konačno riješio problem točnog praćenja zemljopisnih dužina na visokim morima?

Je li Zemlja već bila mapirana 4.000 godina prije Krista od strane civilizacije koja je zaboravljena, kao što analiza Reisove karte i teorije Charlesa Hapgooda tvrde?