Svjetlosni signal KROZ EKRAN MOBITELA – Uticaj tehnologije na naš mozak i ponašanje
U svijetu gdje tehnologija neprestano napreduje, malo tko razmišlja o tome kakav utjecaj svakodnevne naprave imaju na naše ponašanje i mozak. Dok koristimo moderne zaslone i LED rasvjetu, nesvjesno izlažemo svoje neurološke funkcije valnim duljinama svjetlosti koje dokazano djeluju na naš biološki ritam i pažnju. Ono što je započelo kao pionirsko znanstveno istraživanje 1960-ih, danas je postalo sveprisutna tehnologija koja oblikuje naše svakodnevne navike.
Kako je sve počelo: Delgadov revolucionarni eksperiment
Priča započinje 1960. godine kada je José Delgado šokirao svijet demonstracijom u koridi u Córdobi, Španjolska. Naoružan samo malim radio odašiljačem, Delgado je stao pred napadajućeg bika i jednim pritiskom gumba zaustavio životinju u njenom naletu. Bik se zamrznuo, njegova agresija trenutno ugašena daljinskim upravljanjem.
Uređaj nazvan stimoceiver bio je mali implantat povezan izravno s mozgom, sposoban za snimanje moždane aktivnosti i isporuku ciljane električne stimulacije. S ovim alatom Delgado je pokazao da emocije i ponašanje nisu fiksni – mogu se prekinuti, preusmjeriti ili čak izazvati tehnologijom.
Ono što je manje poznato je da je Delgado ovu tehnologiju testirao i na ljudima. U bolnicama su pacijenti s epilepsijom ili psihijatrijskim stanjima dobivali elektrode kirurški ugrađene u mozak. Kratki impulsi mogli su izazvati nevoljne pokrete – ruku koja se zatvara u šaku ili se podiže bez namjere pacijenta. Stimulacija drugih regija proizvodila je iznenadne emocije: bijes, opuštenost, tjeskobu ili smijeh.
Optogenetika: Kontrola mozga pomoću svjetlosti
Oko 2005. godine, Karl Deisseroth sa Stanforda i Ed Boyden s MIT-a razvili su metodu optogenetike. Ugradili su svjetlosno osjetljive proteine zvane opsini u specifične neurone. Jednom kada su ti neuroni bili genetski modificirani da reagiraju, puls plavog svjetla mogao ih je trenutno aktivirati ili utišati s milisekundnom preciznošću.
Rezultati su bili zapanjujući. U jednom eksperimentu, miševi bi se zamrznuli u strahu u trenutku kada bi ih obasjalo svjetlo, a zatim bi se vratili u mirno stanje čim bi svjetlo bilo ugašeno. U drugom, istraživači su izazvali kompulzivne radnje – miš koji neumorno pritišće polugu, ne vođen instinktom, već umjetnim bljeskom u mozgu.
Delgado je trebao žice, implantate i vidljivi odašiljač. Optogenetika je to zamijenila nečim preciznijim – zrakom svjetlosti. Princip je isti: vanjska kontrola unutarnjih stanja, ali izvedba daleko sofisticiranija.
Plavo svjetlo u našem svakodnevnom životu
Za razliku od optogenetike, svakodnevno plavo svjetlo iz zaslona ne može direktno aktivirati naše neurone – jer naš mozak nije genetski modificiran opsinima. No, može utjecati na nas na druge načine.
Plavo svjetlo utječe na cirkadijalni ritam i proizvodnju hormona melatonina, zbog čega kasnovečernje gledanje u ekrane otežava spavanje. Također, stalno treperenje i intenzivne boje zaslona pojačavaju oslobađanje dopamina u mozgu, što doprinosi osjećaju nagrade i vezanosti uz digitalni sadržaj.
Zato čak i dojenčad hipnotizirano gleda u zaslone – naš mozak prirodno reagira na intenzivne i neprirodne izvore svjetla i boje.
Svjetlost kao oružje
Ne treba zaboraviti da se svjetlost istraživala i kao sredstvo vojne primjene. Tijekom 1990-ih i 2000-ih, američke agencije financirale su istraživanja o nesmrtonosnim oružjima. Među njima su bila i optička sredstva poput lasera zasljepljivača (“dazzlers”) koji mogu privremeno oslijepiti ili dezorijentirati, te stroboskopska svjetla koja ometaju percepciju.
Što možemo učiniti?
Razumijevanje ovog fenomena prvi je korak prema zaštiti. Ograničavanje izloženosti plavom svjetlu, posebno prije spavanja, može pomoći smanjiti njegov utjecaj. Korištenje filtera plavog svjetla na digitalnim uređajima i naočala koje ga blokiraju može pružiti dodatnu zaštitu.
Važno je redovito uzimati pauze od ekrana i provoditi vrijeme u prirodnom svjetlu, koje sadrži uravnotežen spektar na koji je ljudsko tijelo evolucijski prilagođeno.
Kao i uvijek s tehnologijom, znanje i svijest ključni su za njezino odgovorno korištenje. Možda ne možemo u potpunosti izbjeći plavo svjetlo u modernom svijetu, ali možemo biti svjesni njegovih učinaka i poduzeti korake da minimiziramo potencijalnu štetu.
