Priprema za rat koji će nas sve uništiti! EU je na ivici provalije!
U trenutku kada europske članice NATO-a raspoređuju svoje ionako ograničene vojne snage prema istoku, sve je očitije da elitni politički krugovi spremno guraju kontinent prema sukobu koji bi mogao značiti kraj Europe kakvu poznajemo. Nedavna vijest o razmještanju 300 nizozemskih vojnika s protuzračnim sustavima Patriot u Poljsku samo je najnoviji primjer opasnog vojnog jačanja na granicama s Rusijom.
Dvostruki standardi velikih sila
Zamislimo na trenutak scenarij koji bi bio nezamisliv za američke političare: Rusija razmješta svoje raketne sustave i vojne baze u Meksiko ili na Kubu. Kakva bi bila reakcija SAD-a? Povijest nam već daje odgovor kroz Kubansku raketnu krizu iz 1962. godine, kada je svijet bio na rubu nuklearnog rata. SAD je tada jasno dao do znanja da neće tolerirati sovjetsko naoružanje u svojem “dvorištu” i spremno je bio riskirati globalni sukob.
No, kada NATO širi svoje granice i vojne kapacitete do samih ruskih granica, to se predstavlja kao “obrambena mjera” i “zaštita demokratskih vrijednosti”. Ovakav dvostruki standard ne samo da je licemjeran, već i izuzetno opasan jer ignorira legitimne sigurnosne zabrinutosti Rusije kao nuklearne supersile.
Mir pod svaku cijenu
Kao što je Milanović već upozorio: “Od 2014. do 2022. mi gledamo kako netko provocira Rusiju s namjerom da ovaj rat izbije.” Ulazimo sve dublje u sukob sa supersilom, a znamo kako takvi sukobi obično završavaju.
Čak i najgori mir na europskom kontinentu neusporedivo je bolji od “pravednog rata”. Svaki oružani sukob na tlu Europe značio bi:
- Gospodarsku katastrofu i prekid energetskih tokova
- Humanitarnu krizu nesagledivih razmjera
- Mogućnost nuklearne eskalacije na našem pragu
Ruski predsjednik Vladimir Putin upozorava europske zemlje “ne smiju zaboraviti da imaju države s malim teritorijima koje su gusto naseljene,” što je prema BBC-u jasna poruka o mogućim posljedicama eskalacije.
Kome koristi europsko slabljenje?
Dok europski lideri poput poljskog premijera dramatično upozoravaju da “živimo u najkritičnijem trenutku od završetka Drugog svjetskog rata” i da je “rat realna prijetnja”, valja se zapitati: tko ima koristi od destabilizacije Europe?
Odgovor je jasan: SAD, Kina i paradoksalno, sama Rusija. Mogući rat na europskom tlu:
- Osnažio bi američku dominaciju nad oslabljenom Europom, osiguravajući tržište za njihovo oružje i energente
- Kini bi omogućio da učvrsti svoju ekonomsku moć dok se njeni rivali iscrpljuju u skupim sukobima
- Rusiju bi dugoročno ojačao kroz mobilizaciju nacionalnog ponosa i ujedinjenje društva protiv “vanjskog neprijatelja”
NATO sada ubrzano nastoji razmjestiti do 300.000 vojnika na istočnoj granici, ali pitanje je mogu li pojedine zemlje uopće osigurati potrebne resurse za takvu ambicioznu misiju. Tko će to sve platiti i kako?
Pripremanje građana na žrtvu
Posebno je zabrinjavajuće kako politički establišment i mainstream mediji sustavno pripremaju europske građane na “nužne žrtve” za “obranu slobode”. Gospodarska recesija, energetska kriza i inflacija predstavljaju se kao neizbježna cijena “stajanja na pravoj strani povijesti”.
No, realnost je da običnim građanima Europe nisu u interesu novi hladni, a pogotovo ne vrući ratovi. Dok politički lideri govore o “vrijednostima” koje treba braniti, prosječni Europljanin suočava se s padom životnog standarda i neizvjesnom budućnošću.
Vrijeme je da europski građani prepoznaju ovu opasnu igru i zahtijevaju od svojih lidera da prioritet daju miru, stabilnosti i diplomaciji umjesto ratnim bubnjovima i militarizaciji. U suprotnom, prijeti nam sudbina kontinenta koji će služiti kao bojno polje u igri velikih sila, dok će se pravi donositelji odluka skloniti na sigurno.
