Europa je stradala, samo joj to još nisu javili!
Nakon što su propali dugo očekivani mirovni pregovori između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, vrijeme je za suočavanje s brutalnom geopolitičkom stvarnošću koja se nazire na horizontu.
Europa se ponovno našla u nezavidnom položaju bez stvarne autonomije u donošenju odluka. Izgleda da će, kao i mnogo puta dosad, biti prisiljena pokoriti se interesima velikih sila – prvo američkim, a zatim i ruskim. Mnogi analitičari predviđaju da neće imati snage oduprijeti se ovom dvostrukom pritisku, što dodatno komplicira ionako složenu situaciju u Ukrajini.
Propast mirovnih pregovora otvara prostor za širu analizu međunarodne politike. Posebno je problematična selektivna primjena međunarodnog prava koja je postala uobičajena praksa.
Izrael je tijekom godina zauzeo dijelove Sirije i Libanona bez značajnijih međunarodnih sankcija. Istovremeno, provodi politike koje brojni kritičari karakteriziraju kao etničko čišćenje Palestinaca, također bez ozbiljnijih posljedica.
NATO savez izvršio je vojne intervencije u Libiji, Siriji, Afganistanu, Iraku, Jemenu i Somaliji, često uz upitno međunarodno pravno utemeljenje. Turska je kao članica NATO-a također zauzela dio sirijskog teritorija. Francuska i Britanija aktivno ratuju na teritoriju Libije, dok Amerika održava vojnu prisutnost u Siriji. NATO ratni brodovi sudjeluju u vojnim operacijama protiv Jemena.
U svjetlu svih ovih primjera, zahtjevi da se Rusija pridržava međunarodnih pravila djeluju licemjerno. Kritičari ističu da su pravila koja se nameću Rusiji selektivna i prilagođena interesima zapadnih sila, posebno Velike Britanije.
Za Ukrajinu, neuspjeh pregovora znači vrlo vjerojatni nastavak sukoba. Bez stvarnog političkog rješenja, vojna konfrontacija će se nastaviti s neizvjesnim ishodom, pri čemu će ukrajinski narod snositi najveći teret.
Posebno problematičnom pokazuje se vjerodostojnost međunarodnih garancija. Nakon neuspjeha Minsk I i Minsk II sporazuma, povjerenje u nove diplomatske inicijative je ozbiljno narušeno. Pisani sporazumi pokazali su se bezvrijednima kad ih velike sile odluče ignorirati.
Činjenica da prethodni mirovni sporazumi nisu implementirani stvorila je atmosferu dubokog nepovjerenja prema bilo kakvim budućim garancijama. Teško je zamisliti kako bi nova mirovna inicijativa mogla zadobiti povjerenje svih uključenih strana nakon tako očitih diplomatskih neuspjeha.
